U kavezu tuđeg mišljenja

Pozdrav, ljudi!

Nadam se da me niste zaboravili.

Lady G, opet s vama!

Već neko duže vrijeme nisam ništa pisala i bila aktivna. Imala sam blokadu. No, čitamo se opet. Baš se radujem.

Kako ste mi vi? Ima nešto novoga kod vas? Kod mene je tolika hrpa novosti.

U ovome tekstu ću uglavnom pisati o sebi. Želim podijeliti s vama neka svoja razmišljanja. Prvo ću započeti o nečemu o čemu već razmišljam duže vrijeme. Ako se sjećate, ove godine završavam srednju školu. Preda mnom je, ajmo to tako reći “godina odluke”. Što dalje? Odavno mi je san upisati pedagoški fakultet i postati učiteljica. Nekako se u tom poslu pronalazim i to je ono što bih voljela raditi u budućnosti. Mada, svi kažu kako učiteljica ima najviše te da neću imati posla. Ja to znam. Ali isto tako znam da nema smisla raditi ono što ne voliš i što te ne ispunjava. Bez obzira na ogromnu zaradu i slično. Ne vrijedi. Želim uživati u onome što radim. Želim živjeti punim plućima. Želim ostvariti svoje snove. Ono što moje srce želi, a ne što će mi drugi nametnuti.

Moram priznati da smo mi ljudi, tako zarobljeni. Zarobljeni u kavezu. Kavezu tuđeg mišljenja. Toliko se bespotrebno zamaramo s onim što će tko reći. Kad ćemo napokon početi živjeti onako kako mi hoćemo? Sa svojim pravilima i svojim uvjerenjima. Radite ono što vas ispunjava, pa makar vas okolina smatrala čudacima. Ako se vi tako dobro osjećate, onda nije nimalo čudno, nego je ispravno! Nemojte dopustiti da vas ljudi lako slome i unište. Da vam postave svoja pravila i uvjere vas da su njihova uvjerenja i shvaćanja točnija od vaših. Ne dopustite da vam sruše snove i da vas sputavaju u onome što želite. Baš zato ću ja, ako Bog da, upisati pedagoški fakultet. U inat svima koji misle da ja to ne mogu. Zato što me to ispunjava. Zato što to želim. Što se tiče nekih novosti, krajem ovog mjeseca rujna putujem za Grčku. Na ekskurziju. No, o dojmovima ćemo kada se vratim. Neki dan mi je u inbox stigao link od meni jako posebne i drage osobe. U linku se nalazila pjesma Zdravka Čolića- ” Živiš u oblacima, mala”. S porukom, da me ta pjesma baš opisuje. I jest. Tako je. Živim u nekom svom svijetu. Baš u oblacima, kako Čola kaže. Živim potpuno slobodno. Ne zanima me što će netko drugi reći. Radim ono što me čini sretnom i što me ispunjava, bez obzira što je to u očima drugih ljudi čudno. Nosim narukvicu na lijevoj ruci na kojoj piše “Bekuta”. Volim eksperimentirati i ne bojim se promjena. Eksperimentirala sam većinom na svojoj kosi. Od dužina, do šiški i raznih stilova. Okušala sam se i u bojama. Od smeđe, plave, ljubičaste pa evo sada do sive. Jer me to čini sretnom. Nosim isključivo crnu i tamnu odjeću. Jedini razlog je što me to čini sretnom. Imam svoj izbor muzike i slušam ga, iako je osuđivan. Ali me čini sretnom. Imam nokte s jednorozima. Zato što obožavam jednoroge. I zato što moram imati sve s jednorozima. Da, skoro mi je 18. godina ali me to čini sretnom. Obradujem se kinder jajetu. I volim sitnice koje imaju dušu. Pijem nes vaniliju, na balkonu u 3 sata ujutro, promatrajući zvijezde. Na školskom odmoru ću radije ostati u tišini učionice, nego ići u kafić. I to je u redu. Jer me čini sretnom. Neću skrivati emocije i rasplakat ću se u svakom trenutku. Tvrdoglava sam. Uporna i naporna.

Volim pretjerati u svemu. Pogotovo u ljubavi. Onda kada baš volim. Za tu osobu ću uraditi sve na svijetu. Dajem sebe. Čitavu sebe. Posljednji atom snage. Za sve što radim. A pogotovo onda kada volim. Otvoreno ću reći da smatram da se blago svakoj osobi koju zavolim. Zato što će ta osoba, tko god ona bila, osjetiti što znači prava i iskrena ljubav. Ljubav iskazujem i riječima i djelima. Djelima najviše. Sitnicama. Sitnicama koje imaju dušu i znače. Zagrljajima. Onim pravim, čvrstim, koji kosti lome. I kad volim, volim do vječnosti! Nema toga preko čega ja ne mogu prijeći. Ali samo ako te volim. Oprostiti. Voljeti. To je bitno.

Volim ljude. One rijetke. One koji su postojani. Uvijek tu. Da osvijetle staze, kažu kad griješim, podrže kad sam na dobrom putu. Rijetki su. Oni su naši svjetionici. Opstaju usprkos olujama. Vide ispod površine i ne boje se zaroniti u dubine. Takve ljude čuvajte. O njima pišite. Njima se radujte. Njima ostavite sebe. Poklonite im svoju ljubav.

Do vječnosti. I ništa manje.

Pozdravljam vas do sljedećeg čitanja!

~ Lady G ~

Leave a Reply