Nisam planirala pisati danas. Nije mi bilo na kraj pameti, ali inspiracija se desila sasvim neočekivano i izuzetno pozitivno. Jučer mi je bio težak dan, jedna koji biste najradije preskočili, zaobišli. Trovanje sa hranom, i prisilan krevet, mislila sam da neću biti u stanju danas se ustati, jer su me dovukli u polusvjesnom stanju. Spoji […]
sreća
Pazi što želiš, ostvarivo je
Ljudi podcjenjuju ljude. Onda se čude širom otvorenih očiju. Volim kada me podcjenjuju. To mi je zabavno. Volim kada moju dobrotu kompariraju s glupošću. To mi je još zabavnije. Ako sam dobra, to ne znači da sam glupa. Biti dobar je stvar karaktera, a glupost stvar inteligencije. Inteligentni ljudi znaju u čemu je razlika. Drugima […]
Molitva za ružu
Da znam da čekaš poruku, poslala bi ih deset. A baš svakoj poruci našao je manu. – rekla je. Kao da je želio svaku da bude razlog za svađu. Onda su poruke postale razlog za odlazak. Glupi su oboje. Dječja igra. Njemu težak dan, njoj živci na tisuću. Nedostatak emocije bi trebao biti razlog za […]
Živjeti za taj osjećaj – dio 2. (Ladies & Gentlemen)
(…nastavlja se) E sada dolazi malo do razdiobe… želje dama i gospode iz Mojeg kruga. Dame su stvarno dame, i ne pali ih feminizam, a gospoda su gospoda i vjeruju još u gentlamentski odnos prema ženama Dame kažu gospodi: Znamo da niste svi isti, i ne trpamo vas u isti koš, baš kao što niti […]
Živjeti za taj osjećaj – dio 1.
Jutro je. Rijetko pišem jutrima, jer ili radim ili sam negdje po svijetu na natjecanjima. Danas sam na svome kauču sa svojim ljudima. Već mi znamo sve naše navike buđenja, tko kad, koji su naši znakovi za laku noć i dobro jutro. Moji ljudi grade ljude, odnose, ljubavi, prijateljstva, napredovanja, jer sve su to ljudine, […]
Konkretnije ostavljam djelima
Sjedim ispred bijelog papira i satima razmišljam o jednoj rečenici: „Nisi konkretna.“ Da, možda nisam, baš ja jedna od konkretnijih i smionijih ljudi koje poznam. Možda stvarno nisam dovoljno. I dalje ne znam koju riječ napisat. Možda smo slijed misli. A misli u ove noćne sate slijede jedino srce. Prođe dan snažan poput oluje, bučan, […]
Sve morate strastvenije – najprije živjeti
Hodam bosa po pločicama. Nikad zimi ne nosim zatvorene papuče, baš kao što nikad neću nositi Crocsice. Navika je gadna stvar. Ova prisilna izolacija mi baš uopće ne pada teško, što je olakotna okolnost mojoj mami, s obzirom kako se željela kladiti da ću pobjeći preko granice, pa sad bojažljivo nazove svaki dan i pita […]
Savršeni dani za rukom pod ruku
Buđenje i pregledavanje pristiglih poruka. Jutarnja rutina. Još se budim i nadam se jednoj drugačijoj. Moje Ferovac. Zvoni telefon. Mama. „Kristina, molim te smiri se. Izvanredno je stanje i ja stvarno razumijem, kako ti nije lako, jer u ovom trenu bi bila u Avionu za Amsterdam, baš kao i vikend prije i vikend poslije na […]
Ferovac, veljača i pjesma
Volim najviše svoga Ferovca. Da, čudni su vam to ljudi i posebni. Srca velikog ko’ svemir, a plašljivi poput plahe srne. Smioni, koji puta i drski, a opet jako osjetljivi. Inteligentni, a opet pokoji puta površni. Više puta. Ali volim ga. I stvara mi muke. Ne javlja se, a misli o meni. Pobjegne osjećaj koji […]
Ili ću naći put ili ću ga stvoriti
Prije tjedna dana sam izašla iz bolnice. Rutinska, ali hitna operacija koljena. Koljeno je boljelo. Da i?! Ja sam samouvjereno zanemarivala svaki aspekt boli, jer je bila nebitna. Mislila sam, da se od umora i rada živac upalio. Samo je puknuo menisk. I opet nisam razmišljala o boli, jer mi je sve ostalo bilo važnije. […]