Imati prijatelja, najveće je bogatstvo ovoga svijeta. Ali ne bilo kakvog prijatelja. Onog iskrenog, punog podrške i vjere u tebe, onog što se raduje tvojoj sreći.
Danas je malo takvih. Gotovo pa ih i nema.
Nekako, svi većinom teže tome, da imaju puno “prijatelja”.
Zapitate li se nekada, šta to znači imati prijatelja?
Kakva je to osoba?
Imate li je kraj sebe?
Vrlo teška pitanja, gdje je bojim se, često negativan odgovor. Ne možete nekoga nazvati prijateljem, dok dobro ne ispitate njegov karakter. Tu nije bitan ni izgled, ni materijalno stanje te osobe ni ništa fizičko. Bitno je ono unutarnje. Bitan je njegov odnos prema tebi, njegovo srce i njegova duša, njegova posvećenost prema tebi.
U prethodnim tekstovima, spominjala sam da ja realno gledajući nemam puno prijatelja. Imam jedno, ali vrijedno prijateljstvo. I to je sve što mi treba. Imam osobu, koja je uvijek uz mene. I u dobru i u zlu, i od malena pa za sva vremena.
Ljude bih podijelila u dvije kategorije: dobri i loši.
Jednostavna podjela, ništa komplicirano. Ili si čovjek ili nisi. Nema trećega. Svi smo mi različiti a suprotnosti se privlače. Da bi njegovali dobro i kvalitetno prijateljstvo, trebamo poći od sebe. Mijenjanjem sebe, mijenjamo i druge i tako se nadopunjujemo.
One osobe koje su otišle iz vašega života, mislim one koje su vas napustile, očito i nisu bile prave. One su se jednostavno, stvorile na vašem putu, da vam daju lekciju.
Ključ dobrog prijateljstva je iskrenost i povjerenje.
Svaki dan, ispunite svoj život smijehom, radošću, sretnim trenucima.
Pišite stranice vašega života s dobro odabranim ljudima. Ne trošite vrijeme na beskorisne ljude.
Jednom se živi, zar ne?