Deset tisuća metara u zraku. Oduvijek sam voljela letjeti i oduvijek je mjesto iznad oblaka bilo moje. Gledati svitanja kao da se nebo rađa, uletjeti u oluju i propasti nekoliko tisuća metara dok pola aviona vrišti, a meni Grdović svira, pa ako je kraj neka bude veselo. I jedan treći red, sjedalo B i jedan treći red i sjedalo C, a ispred nikoga, a iza daleko nikoga, i onda gledaš kako se sve pretvara u povijest koja se još danas piše. Sve što se desi na tisućama metara je osjećaj jedne druge dimenzije. Toliko želje letjeti, a boje se raširiti krila, jer ispasti iz gnijezda bi moglo biti kobno. A i tako se od koljena nikad niže nisam spuštala, ta ista obrišem i opet poletim. Zapravo se nikada ne opraštam na aerodromima. Ne volim dolaske i odlaske na aerodromima. Ježim se trčanja u zagrljaj, jer me uvijek podsjeti na gorčinu kada sam nekoga ispraćala ili on mene. Progutane suze, miris mješavine parfema djutića i izuvenih cipela Indijaca.
A opet nakon letova u posljednja tri tjedna, a zaredali su se, ekipa Opatijskog seks i grada ponovno se okupila u Bazi. Prošla epizoda dočekana je sa velikim zanimanjem, dosta se osoba pokušalo pronaći u tekstu, a oni koji pripadaju u isti, pronašli su se. Toliko je bilo zanimanje „za nešto što nitko ne čita“, da se sad očekuje i novi tekst, stari likovi. Mjesto radnje disko klub, svira narodnjake…. Šalim se malo. Mjesto radnje Mimoza Opatija (ovo je neplaćena reklama, ali naš novi lik zna, da će mu ova rečenica tek doći na naplatu). Miranda, Charlotte i Carrie su već sjedile na svojim pozicijama smijući se svim reakcijama „ribica u akvariju“, a Samantha je uletila ko’ da je svi vrazi gone. „Ma zamisli šta mi se desilo! Pa šta se to događa.“ Vođeni posljednjom epizodom piletine, smo su cure očekivale još nešto dramatičnije. „Ona mene zavodi!“ – nastavlja Samantha. „Prvo sam pomislila da nešto krivo vidim, ali imam ja toliko i godina i iskustva i žena mene zavodi. A ja joj odgovaram „ma nisam vam ja ta, ja sam udana“. Šta je to normalno.“ Malo je reći da se smijeh orio cijelom Mimozom, tko da nam se pridružio i Aidan ne želeći propustiti sljedeći nastavak serijala. „Cure, vi ste meni odlične!“ – Aidan se smije. „Upravo si osigurao si epizodnu ulogu, sad sigurno pišemo i o tebi.“ – Carrie se ubacuje. „Samo dajte! Još ćemo na večer na tulmu dodati pikanterije i raspalite.“ – Aidan je svašta izgovorio, niti ne sluteći, kako smo ozbiljno mislile. „Bila sam s komadom vani. Plešemo i stišćemo se. I stalno meni ruka na guzi. Mmmm miškoljim se ja. I opet on stavlja mi ruku na guzu. Milo je meni, ali vani smo u điru, muzika dobra svi se nešto ljuljamo, ali ljudi gledaju. Opet ruka. Kažem ja njemu, da šta je tako napaljen, da se strpi malo. On me blijedo pogleda i pita šta on to radi. Pa pipaš me po guzi. Kad mi je komad odgovorio kako me on ne pipa po guzi, i da to nije njegova ruka. Okrenem se ja, a kad tamo, to me ona pipa i smješka mi se. Popizdila sam.“ – Samanta se smije sama sebi. Sve smo se smijale, pola Opatije nas je čulo. „Omililo ti se!“ – zafrkava Miranda. „Ko’ fol, nije ti se svidjelo“ – dobacuje Charlotte dok je oblačila kaput. „A dobro dgej ti ideš?“ – Carrie radoznalo pita. „Nije bitno gdje idem, već s kim idem!“ – zagonetno se osmjehne Charlotte, namigne i otiđe u nepoznatom smjeru u poznatom autu.
Nova runda se okrenula, nove dogovdovštine su izrečene, naučili smo da ženska ruka može djelovati kao i muška. Neke svjedočile, a neke i probale.
Akvarij je bio polu pun, jer mi nismo naučile na polu prazno. Ribice su zapravo ajkule, a ajkule samo inćuni.
Ribari se ovaj put nisu usrećili s ulovom, jer one najvrjedniji primjerci se ne love ustaljenim i standardnim metodama. Znam, i meni je teško ponekad samo gledati.
Zato jednu rakijicu ili borovičku, da leptiriće vratimo na mjesto! Živili!