Konkretnije ostavljam djelima

Sjedim ispred bijelog papira i satima razmišljam o jednoj rečenici:

„Nisi konkretna.“

Da, možda nisam, baš ja jedna od konkretnijih i smionijih ljudi koje poznam. Možda stvarno nisam dovoljno. I dalje ne znam koju riječ napisat. Možda smo slijed misli. A misli u ove noćne sate slijede jedino srce. Prođe dan snažan poput oluje, bučan, dinamičan i dođemo do spokoja noći gdje se broje samo najhrabriji. Pošteni ljudi nikad nisu kukavice. Gdje se glasno čuju samo otkucaji srca i tišina daha. I tako se u izmjeni noći i dana mijenjaju prioriteti, baš kako se mijenjaju iz godine u godinu. Mijenjaju se hrabrosti i patnje kao da se natječu koja će odnijeti pobjedu, a jednako obje pobjeđuju i obje gube. Utpaju se u vosku svijeće koja se topi kako joj tinja plam.

Noć je vrijeme fantastičnih ideja i ono što mi se trenutno mota po glavi ne stane u tri romantična filma i dva pornića. Poznavajući sebe i moju „konkretnost“ ne bi mi trebalo dugo da sve realiziram. Oduvijek sam vjerovala kako ne postoji nemoguće, a za čuda mi treba samo malo vremena.

Korona je samo izvukla na svjetlo dana krizu u međuljudskim odnosima, kada se više počeo cijeniti poslovni svijet, laž, nadmudrivanje i ego od ljepote emocije, ljubavi, prirode i razumijevanja svitanja u zagrljaju i ludih sumraka. Dobili smo po prstima, samo ova packa je malo jača i malo žešća. Takvu niti ja ne znam odvaliti. Odjednom smo se sjetili. Da nekome nismo rekli kako ga/ju volimo, sjetili smo se da bi nekome i skuhali kavu, sjetili smo se da bi i putovali. Sjetili smo se biti ljudi. Za pravu osobu se i ponos proguta. To se zove zrelost.

Ja sam žena. Samo jedna krhka žena. Žena koja sad možda ovo čita. Ili žena o kojoj maštate. Žena koja se nikada, pa ni sada ne boji reći kako želi nekoga, kako je „volim te“ najmoćnija sila u svemiru izgovorena iz srca, kako žena želi muškarca noću za stisnuti se, i za popiti prvu jutarnju kavu s njim. Gdje nebitno. Oduvijek vjerujem kako jedino ljubav gradi i sve ono što mislimo da je zauvijek srušeno u nama. I dođe ljubav i sve izgradi, bolje, snažnije. Vjerujem kako ljubav mijenja prioritete, kako mijenja energije, i daje bolji okus kolačima. I sada u moderno vrijeme na društvenim mrežama, ljubav je najbolji filter.

Ljubav daje smisao svemu.

I nakon određenih događaja, definitivno neplaniranih, pomiješali su mi se paralele i meridijani moga svemira. Poželjela sam nešto drugačije. Probudila sam se sa željom. I najprije sam pomislila kako je slučajno. I sljedeće jutro je bilo isto. I danas je bilo isto. Bojim se otići spavati. Jer želja nema pojma šta je nemoguće i daj da ju pamet više pobijedi. I nisu sve oluje došle, da mi unište život, došle su da mi bace brod ka obali gdje je sigurna luka, a ja to more sama ne bih pronašla na karti. Od kada to gusari plove po kartama u potrazi za skrivenim blagom. A gusarica, koja nije dovoljno konkretna, kaže kako je za istinu potrebna samo hrabrost. Svi mi previše razmišljamo, a premalo shvaćamo. Svaki tren je bitan. Svaka sekunda. I nema odgode, nema „čekaj“, „Uspori“, „polako“. Nisi li spreman, nikada nećeš niti biti. Nisam niti mislila, da nisi. Razvite svoja jedna i nek ‘ oluje se dignu. Nek’ grmi i sijeva. Brodovi nisu građeni za sigurne luke, već olujna mora. Uvijek postoji netko važniji od straha. Ljubav ima pravo vam uzeti svaki gram emocije, bacati vas, trgati, da budete bolji, da uspijevate više. Ljubav koja vas tjera da rastete zajedno. Ta, ta ljubav je najbolja.

I nije sramota osjećati, voljeti. Nikada nije niti bila. Samo smo zaboravili. Kao što smo zaboravili biti iskreni sami prema sebi, kao što smo zaboravili sebe voljeti i kao što smo zaboravili kako ipak je Mali Princ u pravu: „Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo!“

Kako nema „Polako“, nema niti „Pola“. Ja nisam pola žene, ja sam žena. Cijela. Nema tu umjerenosti, ili dajem cijelu emociju ili ništa. Zamislite: „evo ti pola sladoleda, malo sam škrta ti dati cijeli“. Ako te volim, svaki dan ću ti spremati domaći sladoled s ljubavlju. Pola je za polovične. A takvi su meni nebitni.

Tko god misli, da je ljubav nebitna, taj još uvijek uči prve korake. Imam svoju glavu, svoj stav i svoj novčanik. I želim te. I bio si pun samopouzdanja, dok nisam stala pred tebe. Znam. Nisam ja za svakoga. I ne želim se sviđat svima. Ali to što se sviđam tebi su svi izgubljeni ratovi vrijedni pobjede. Sve ostalo je samo strateško zauzimanje položaja. Sve je jednostavno kada hoćeš. I sve je komplicirano kada nećeš.

I kada vam treba savjet, samo pomislite što biste rekli osobi koju volite, da se nalazi u vašoj situaciji. E, upravo to kažite i sebi.

Stavit ću ti glavu na rame, vino u ruku i voljet ću te. Ne zastane dah na svakoga.

I tako vam je to… uzalud vam cijelo nebo, kada vidiš samo jednu zvijezdu. Puno svi pričamo, a premalo ljubimo. I zato kada pomislite na neku osobu tisuću puta dnevno, od nje se ne odustaje, za njom trčite, pa makar sve noge polomili i prekršili sva pravila. Jednom kad vas sretnem s osmjehom samo ću vam reći „Šta sam ti rekla?!“

Ne mogu zaspati. Prema legendi budna sam u nečijim snovima. Laka ti noć i slatko sanjaj!

Konkretnije ostavljam djelima.

Leave a Reply