Ja sam srednjoškolka i nedavno sam napunila 16 godina

Pozdrav svima!

Odlučila sam za ovu srijedu napisati nešto malo više o sebi, da se bolje upoznamo.

Kao što znate, ja sam Gabrijela Dugandžić. Nedavno sam napunila 16 godina. Dolazim iz malenog mjestašca pokraj Čitluka. Vrlo sam osjetljiva osoba po prirodi, što mi nikako ne ide u prilog.

Obožavam čitanje knjiga, pisanje i slušanje glazbe. Jedna sam od rijetkih koja pročita sve školske lektire, pa i ono manje važno, kao što su to neki uvodi i bilješke o autorima i to, a i općenito knjige. Što se tiče glazbe, slušam sve i svašta. A najviše folk muziku, u tome nekako uživam.

Idem u 2. razred ekonomske škole. Za sad se dobro snalazim. Najdraži mi je predmet hrvatski jezik, a kao i većini srednjoškolaca najmrži matematika.

Uvijek sam uporna, i uvijek se nadam, vjerujem da u svemu postoji ono ALI i da se sve može ostvariti. Vjerujem u snove. Vjerujem u ljubav. Vjerujem u prijateljstva. Vjerujem u nemoguće. Vjerujem, da će ti se uvijek ostvariti neki cilj ako ga sebi zacrtaš i budeš ustrajan u tome da to i ostvariš. Mrzim dvolične osobe, nema mi ništa gore od toga. Volim iskrene i neiskvarene ljude, kojih je vrlo malo danas. Što se tiče prijateljstava, ne mogu reći da imam puno prijatelja, jer svi ti “prijatelji” zapravo i nisu prijatelji. Imam jedno, ali vrijedno prijateljstvo, izgrađeno godinama na temelju povjerenja, ljubavi, iskrenost i, uzajamnog poštovanja. Pa šta će mi više? U toj osobi imam SVE.

Shvatila sam da je za sreću potrebno malo, da život čine sitnice. Zagrljaj, poljubac, pogled, osmijeh, poruka. Kakvi bolan pokloni? Kakvi skupocjeni darovi? Sve je to prolazno, a onaj osjećaj da nekome značiš, da nekoga imaš, to ne prolazi tako lako. Normalno da mi je drago kada dobijem neki poklon, da se razumijemo. Pa kome nije?! Ali mislim, da su vrijednije one “sitnice” što sam u prethodnim rečenicama navela. Takva sam osoba, uporna, tvrdoglava, nedokazana i ne mogu se mijenjat, zapravo mogu se mijenjat ali ne želim. Sviđa mi se bit ovako osjetljiva, emotivna, rasplakat se radi neke “gluposti”. Sviđa mi se i to što sam uporna i ustrajna i što neću odustat kada je to na izgled jedina opcija. Sviđa mi se to što ću pasti, ali nikad ODUSTATI. A sviđam se sebi i ovakva mala, elegantno popunjena, sa raznim manama ali i vrlinama. Sviđam se sebi baš takva kakva jesam. Uvijek ću prihvatit neku kritiku, ali ne znači da ću to automatski i promijenit na sebi. Ako ti se ne sviđam, produžiš i to je to. U ovom današnjem svijetu, trebaš imat svoje JA, trebaš vjerovat u sebe. Danas se svelo sve na to kakvu tko odjeću ima, kakav mobitel i te materijalne stvari, i po tome se gledaju prijatelji. To mi uopće nije fora, i ne razumijem takve ljude. Taj sav luksuz, taj skupocjeni puder i taj “sjaj” može uklonit jedna vlažna maramica. To nije ljepota, za ljepotu ti je potrebno da razvučeš osmijeh, i već sjajiš. To je samo neko moje shvaćanje, moje mišljenje. Netko će se složit sa mnom, netko ne. Uvijek i bez obzira na okolnosti iznesite svoje mišljenje.

Odvojite vremena za sebe, da poslije ne žalite. Izbacite sve što negativno utječe na Vas, uključujući i poneke ljude. Što više uživajte u životu i čarima koje stavlja pred vas, družite se, volite se, ne sekirajte se, dijelite osmijehe, izgradite svoj maleni svijet, i šta će Vam više?! Dovoljno svega, taman za sreću! ~ Lady G