Tisuće zvijezda minus dvije.
Vjerujem u ljude toplog pogleda i iskrenog osmjeha. Vjerujem i kako dobro se uvijek dobrim vrati. Ili u mom slučaju ne baš uvijek, ali jedna lasta ne čini proljeće, baš kao niti jedno loše u moru dobrog. Dobrih ljudi, dobrih djela, dobrih namjera.
Posljednja dva dana sam napravila jedan nazovimo “eksperiment”, kvalitativno istraživanje rekli bi znanstvenici, ali ovo nije bilo dio znanstvenog rada, već metoda spoznaje sebe i svojih želja. Ponašala sam se identično suprotnoj strani. Efekt ogledala. Koristila iste metode ponašanja, komunikacije, strukture rečenica. I došla do zaključka, da odustajem od istraživanja isti tren kada su pale prve spoznaje. Igrala se partija tenisa, prebacivala se loptica, da se finale Wimbledona ne bi posramilo iste. Druga strana se osjetila ugroženo, smetale su joj uvrede, bahato ponašanje, sve joj je bilo naporno, bezobrazno – a zapravo je druga strana dobila vlastiti odraz u zrcalu. Iako to sve nije niti bitno, druga strana u ovom trenutku doista je postala nebitna u odnosu na moju bit i habitus. Shvatila sam kako dva dana nema Kristine. Nego u mojoj koži je neka nepoznata osoba koja se meni nimalo ne sviđa. Dva dana ja nisam postojala, i sve kako sam se ponašala mi se dovoljno gadilo, da je u životu nisam nekome napisala „odje**“, da nikoga nisam blokirala ni kada sam imala 18. i testirala mogućnosti prvih mobitela, da bahatost i kučkizam u ponašanju nije nešto što ja podržavam, dozvoljavam i kako se želim ponašati, niti kako ću dopustiti da se netko ponaša prema meni. A samo sam kopirala drugu stranu. I shvatila kako bi bila izvrsna glumica, ali život nije film. Posljednja dva dana sam bila na nivou na kojem se nikada nisam nalazila i shvatila da nitko nije vrijedan mijenjanja sebe same i spuštanja na nivo koji nikada nije niti bio moj. Iskreno, drago mi je da sam to probala, jer sam i shvatila što sve žena može napraviti od muškarca i obratno. Koliko zapravo su ljudi robovi svoje prošlosti, negativnih iskustava i liječenja svojih frustracija na drugima. Nikada tako nešto nisam napravila. I najiskrenije priznajem, nije mi se nimalo svidjelo. Uh, jedva sam čekala oprati tu ulogu sa sebe. Želudac mi se okretao uzduž i poprijeko. Sad znate zašto mršavim, stvarno vrlo stresno iskustvo. A ja želim mir u životu. No, to je bila moja zadnja taktika očuvanja odnosa, koji je trebao prestati postojati na prvom prepucavanju takve vrste. Sada znam. Tada nisam znala. Samo mi je bilo stalo. I priznajem. Bilo mi je stalo do kraja svemira i natrag. Nema tu „malo stalo“. Toga ne postoji u mom rječniku. Ja sam cijela žena, a ne pola. Pola je za kukavice.
Odgojena sam, odrasla sam i živim po pravilu da ne radim drugima što ne želim da bude činjeno meni. Smatram kako biti dobar nije nešto što učiš, već se s time rodiš. Ali biti dobar, ne znači da si budala. Ako si spreman pomoći nekome, to ne znači da si spreman trpiti udarce tuđih loših iskustava i frustracija, lošeg dana ili ne imanja hrabrosti za bolji život. Naučili su me kako nije sramota plakati, voljeti do kraja svemira, pokloniti cijelo srce i dušu nekome. Sramota je biti govno. I ne pružiti ruku koja nekome treba.
Naučila sam kako je nemoguće se svima prilagoditi i kako pojedinci nikada neće znati cijenu nekog drugog svemira dok gledaju u posrnule supernove, za koje su mislili da su njihove, koje su svijetlile dok se nisu pronašle nekoga kome žele više i bolje svijetliti, jer taj je moćniji u bilo kojem smislu. Zato nikad nisam sanjala malo. Ili cijeli svemir ili ništa. I svemir sam koji ne odlazi. Nego raste.
Za dobra djela mi ljudi ne trebamo povod. Nekad je dovoljno biti prisutan. Za dobro je potrebna samo Ljubav, za sve ostalo sila.
Voljela bih vas naučiti jednu stvar. Kada se netko bori za vas (ne mislim nužno na osobu suprotnog spola ili curu/dečka), kada vam pomaže, kada mu je stalo, dobro razmislite pet puta, ako treba, da li ćete se kockati takvim ljudima, da li imate desetke takvih ljudi oko sebe. I kako ćete se osjećati, kada ih i ako prokockate. Lako se posvađati i pomirti, još je osoba tu ako se svađa. Ali ako vam ušuti, uh… svirajte kraj ili okrenite svemir, trećeg nema. Dobro pomislite kako ćete odigrati partiju šaha. Jer Kraljica se žrtvuje samo ako je kralj vrijedan toga i da bi zajedno došli do pobjede. U suprotnom si gubitnik.
I doista se ne ponosim eksperimentom koji sam napravila, jer sam skoro izgubila sebe i sve svoje vrijednosti. I shvatila kako se moram samo sebi ispričati na tome, jer me je pokušaj spašavanja drugog koštala skoro glave, a samo sa željom da pomognem nekome kome moja pomoć i nije potrebna i moje prisustvo nije ništa značilo. Netko kome nije bilo dovoljno stalo ili mu je stalo „pola“. Netko bi rekao da sam izgubila. Ja bih rekla da sam dobila jako puno. Shvatila sam što me sve rastužuje, boli, čini nesretnom i jadnom i koje rečenice neću više nikada izgovoriti, napisati nikome, pa čak niti u eksperimentu, zezanciji ili zato jer mogu. Pametnom jednom dosta. Ja volim onu svoju finoću, onaj moj fini vez. Sve ostalo je za posrnule supernove.
Shvatila sam, da se ponosim ljudima s kojima sam okružena, s kojima imaju vrlo finu, tolerantnu i zabavnu mene sa srcem ko’ cijeli svemir. Sretna sam s ljudima koji znaju cijeniti i istinu, i biti pozitivno brutalni kako bi istovremeno i mene spasili kada mi treba i bili moje rame za plakanje i moji suučesnici u smijanju. Takve ljude dižem u nebesa i takve ljude imam. Hvala Bogu!
Ja, Kristina, svečano obećajem, da ću biti ona kakvu me poznaju moji najbolji i najbliži ljudi. Svečano obećajem, da ću poslušati Rominu i Tamaru, koje su rekle dosta svemu, bile brutalne, nategle me za uši i vratile na moj oblak, dok sam padala prema posrnulim lažnim supernovama, obuvena u tuđe cipele koje nisu moj stil. Ja volim fine štikle. Oduvijek. I cijena moga osmjeha je previsoka za jeftine ljude.
Također, naučite kako ništa polovično ne valja. Niti polovični poljubac, niti mlaki zagrljaj, niti pola žvake, niti pola sendviča, niti pola strasti, niti pola čovjeka. Pola je lažno. Pola je najstvarnije lažno. Kao da vas netko gleda u oči i laže. Takvi ne znaju da se Ljubav uvijek piše velkim slovom.
Ili sve ili ništa. Ili cijelo srce ili si nebitan.
Ili voliš ili ne voliš. Kako je to voljenje pola?! Onako malo volim sada ovu minutu malo pola, pa ću malo manje pola, pa malo više. Pola je za lažnjake.
Ili si bitan ili nisi.
Ili si častan čovjek ili si bezveznjak.
Ili zagrliš i stisneš ili nemoj brate mili niti krenut.
Ili poljubi ili ne ljubi.
Sve se može riješiti dobrom komunikacijom, kada se zna komunicirati. Ali komunikacija i manipulacija nije isto. Ponekad vas s druge strane dočeka netko s karakterom, strašću i netko tko ne pozna riječ „pola“. A onda…
Nastavak mi vi ispričajte.
Ja ću samo sama sebi reći: „Kristina, oprosti si. Bilo ti je stalo do kraja svemira, a to je cijeli svemir, a ne pola.“