Dragi narode, jeb*** se, ako ne živite život!

Postoje oni dani u životu o kojima jednostavno ne maštaš. Samo poželiš da se u njima desi čudo. Da se desi čarolija. Samo da se desi. Nisam imala puno takvih dana.  Sutra mi je rođendan za kojeg cijeli život mislim kako je „taj“. Zašto stvarno nemam pojma. Niti mi brojka 38 nešto znači, niti mi je baba vračara rekla da je taj baš poseban. Samo godinama mi se taj rođendan mora po glavi. Još ima nekoliko sati do ponoći. Svi sastojci za torte i kolače su razbacani po kuhinji. Nakon više od godine i pol dana ulazim u kuhinju i pečem kolače. Točnije nakon godine i osam mjeseci. Svaki recept znam na pamet. Bila sam u revoltu kuhinje i nisam željela niti pogledati mikser i vagu, tepsiju i brašno. Nudili su mi ove godine i kupovne kolače, ali draži mi je rođendan bez kolača nego s kupovnima. U životu ili želim posebno i drugačije ili nikako. Ja sam rađe vučica samotnjak, nego ovca u stadu. Možda želim se nadati da će čudu svi ti kolači zamirisati i iznenadit će me na vratima. Možda samo podižem svoju nevidljivu krunu. Možda samo dajem, odnosno nudim jednostavnu izlaznicu iz mog života.

Probuditi ću se sutra isto kao i danas, a biti ću drugačija. Sve će biti isto, a ništa neće biti isti. Najgori protivnik u ringu nikada nije oponent u kutu, već isključivo vi sami.

U svojih 37.g. sam shvatila kako je najgora kazna izgubiti sam sebe. Kako emociju treba reći, jer ako se guta u sebi nije vrijedna. Kako treba reći nekome da ga volite, a ne smišljati isprike, izgovore, uvjeravanja u suprotno zašto to baš ne učiniti. Sve se sama podsjećam kako su kod postolara najgore postoli ili cipele.

Trebala bih s ovoliko godina biti razborita i imati barem nekoliko dobrih razloga i uvjerenja zašto ne riskirati u životu, zašto koračati dobro utabanom stazom. Zašto sve staviti pod ključ i živjeti pod navici.

E, pa dragi narode, jebite se svi!!!! S ovoliko godina smijem sve. Smijem psovati. Smijem reći šta mislim. S ovoliko godina ću reći kako su svi pi*** koji ne riskiraju. Koji ne dišu punim plućima, koji ne vole 230%, koji bježe od sebe i svojih osjećaja, koji misle kako je pokora jedini pravi put u životu. Jebite se svi koji se bojite čut da vas netko voli, želi, kako ste važni! Jebite se svi koji mislite kako vas ljudi doživljavaju jedino kao ljubavnike i jebače, a ne kao ljude dostojne ljubavi i pažnje. Jebite se svi koji bi skočili s padobranom, a bojite se ući u avion. Jebite se svi koji se bojite poslati cvijeće, otići na drugi kraj Zemlje i reći osobi da vam je sve na svijetu (zemaljske kugle, jebeš državu), i potrgati sve noge od trčanja. Jebite se svi koji ne bi te donijeli prijatelju čokoladu od lješnjaka u tri u jutro, jer se baš zaželio čokolade. Jebite se svi koji glumite svece, a kurve i pijanci su male bebe za vas, jer se sramite sami sebe. Jebite se svi koji se bojite popeti na vrh Učke i derati se i petnih žila da nekoga volite!!!!!!

Sa 37 i zadnjim danom vam kažem da je ljubav najvažnija na svijetu. Ne postoji druga sila, druga oluja, tornado ili živi pijesak koji je moćniji od ljubavi. Ne postoji ugriz zmije, infarkt ili bilo koja bolest koja je jača od ljubavi. Jednostavno ne postoji. Ne postoji sila koja je jača od ljubavi. Shvatite, imali vi 16. ili 47. ne postoji niti jedna moć moćnija od moći ljubavi.

S 37 i zadnjih par sati kažem da volite kako da vam je zadnja sekunda, grlite kao da nema sutra, vodite ljubav kao da je sudar planeta. Koristite tu strast kao najjači alat u svome životu. Živite život, a nemojte se uvjeravati kao ga živite. Jel’ treba poslati nekoga u pi*** materinu?! Napravite i to sa strasti.  Jel’ se želite napiti?! Napite se. Izdrogirajte se. Od ljubavi.

Ne, nisam poludila. Nego jednostavno ne želim više niti sekunde trošiti objašnjavajući kako danas nisam anđeo (Bukovski). Nisam bila niti jučer, a neću biti niti sutra. 

Samo sam kraljica! Bila i ostala!

Kraljica koje ne živi u tampon zonama, već na rubovima, pogotovo rubovima srca. Ona koja voli svim srcem, a ima hrabrosti nekoga poslati tamo gdje mu je mjesto. Kraljica koja vjeruje kako se za čovjeka vrijedi boriti i kako pokora dobro zvuči samo u pjesama. Kraljica koja živi svaku sekundu i ovih nekoliko tisuća do ponoći. Kraljica koja ima pravo reći čovjeku da je pi***, ako se boji živjeti punim plućima i pustiti osjećaje da rade onako kako žele. Kraljica koja nije za listu čekanja, već kad spakira kofere ona leti. Kraljica, koja vam kaže volite baš kao ja, jer za suze će se uvijek naći vremena. Ona koja ljubi uvijek kao da ljubi prvi put.

Plešite, pjevajte, diginte ruke u zrak, neka srce zakuca snažnije. Neka zatutnji u glavi i trbuhu. Sve na pola, vrati se kao bumerang na pola bola, na pola pameti, na pola srca. Uvijek ona polovica ostane bol. Ostane tuga. I nije sve fer. Ali idemo, još samo malo izdržati.

Najjači ostaju kad se gubi!

A koliko se to gubi kada se živi život?! Kada se živi ljubav?!

 

I još je manje sekundi ostalo do moga 38.-mog. I sutra ništa više neće biti isto. Obećajem da neće. Nacije će se buditi. Osvajati zlatne medalje, slaviti plasmani na svjetskim prvenstvima, biti ćemo najbolji, ali drugi. Da, srebro zlatnog sjaja, uz moj respekt i ogroman ponos svim sportašima, je pravilo koje vrijedi samo u sportu.

Još danas će ljudi čuti kako ih se voli, još danas će ljudi voditi ljubav, peči kolače, svađati se, kupati u moru. Još danas će sunce ka svom zalazu, ka svom izlazu.

Još koji sat i ja ću vjerovati u sutrašnje čudo. Koje je tu, samo još ne znam za njega. Možda je to neočekivani telefonski poziv, možda dostava cvijeća, možda ništa i ono ništa je nešto, a možda samo hrabrost u nečijem srcu priznati koliko vrijedim sa svim svojim manama. Vrline odavno nitko ne broji. I smijeh i suze su za ljude.

Ali sutra neće biti isto! Zbog danas!

 

Sretan mi 38.!

 

Leave a Reply