Veza između fleksibilnosti i joge

Često čujem od ljudi kada se spomene vježbanje joge „joj, nisam ti ja za to, nisam dovoljno fleksibilna/fleksibilan“. E baš iz tog razloga ste idealni kandidat da dođete i probate tu #nemojmezezatnogaizaglavenemašanse jogu!

Zbog čega automatski pomislimo da prvo trebamo biti vrlo napredni u nečemu da bismo uopće krenuli u to nešto novo i nepoznato, pa bilo to i vježbanje joge? Zašto nas je strah biti početnik? Osjećamo li se nelagodno kada vidimo da postoji netko tko je „bolji“ u nečemu od nas? Svatko je jednom bio početnik u svemu, a samo trud i uporan rad s vremenom od nas stvore osobu uspješnu u onome čemu je posvetila najviše svog vremena i truda. Obrnuto baš i ne funkcionira.

Kada misliš da prvo trebaš biti fleksibilan da bi krenuo vježbati jogu, to je isto kao da pomisliš da si previše prljav da se ideš otuširati. Baš zato ako osjetimo da smo previše prljavi (ili nam netko to dobronamjerno napomene), mogli bismo otići pod tuš da nama i našoj okolini bude lakše; isto tako, ako nismo fleksibilni, baš iz tog razloga bismo trebali vježbati jogu kako bismo se osjećali bolje u našemu tijelu koje je kruto zbog manjka kretanja i današnjeg načina života gdje većinu vremena provedemo sjedeći, a isto tako zbog krutog načina razmišljanja i raznih ograničenja koja si sami postavljamo.

Za vježbanje joge uopće nije važno da si fleksibilan fizički već fleksibilan u umu da dođeš i probaš. Tek kao posljedica vježbanja se javlja ta famozna fleksibilnost koju smo skrivali negdje duboko u našim kukovima, kralježnici, ramenima…i umu. Sve emocije skladište ste u našim kukovima, a sve brige i stres na našim ramenima, pa sav teret života osjećamo na našim leđima.

Kada redovitim vježbanjem joge uspijemo prstima dotakuti tlo što prije mjesec dana nismo mogli niti zamisliti, tada ne samo da se pojavila fleksibilnost u našemu tijelu, nego i umu. Uspjeli smo pomaknuti naše granice i za ono što smo mislili da je nemoguće, sada vidimo da je posve moguće.

I tu se onda javlja ona istinska joga. Ne samo da postajemo fleksibilniji fizički, već tu fleksibilnost osjećamo i u našim razmišljanjima te otvorenošću prema mogućnostima koje su pred nama, prema životu. Nema toga što ne možemo u životu postići, naravno, samo ako krenemo i ako smo spremni u to uložiti i vrijeme i trud.

Kada nešto ne funkcionira na način koji smo zamislili, ako smo dovoljno fleksibilni u umu vidjet ćemo da postoji još mnogo načina da dođemo do svog cilja. Uvijek postoji više puteva do vrha planine.

Kako Tony Robbins kaže: „Ostani posvećen svojemu cilju, no budi fleksibilan u pristupu.“

Ana Ištvanović

(Fotografije su u vlasništvu Ane Ištvanović.)

Leave a Reply