Marketing = Ljubav

Marketing je ljubav. Marketing je sve. 

Rekao je moj profesor Bruno Grbac ( ne znam broj koliko sam ga puta citirala, što stručno, što privatno), a ja sam započela svoju obranu završnog rada na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Marketing Menadžmenta s rečenicom:

Marketing je ljubav, a ljubav je sve!

Marketing se nikada ne kroji po svome rukavu, u jednom predavanju je rekla moja prijateljica/ kolegica Iva Ribarić, koja me je dok je bila asistentica naučila mnogočemu i javno joj se zahvaljujem, ima dušu kao avion veliku. Fakultet je izgubio puno njezinim odlaskom, ali slijedila je život, što je važnije.

I zapravo, cijelo vrijeme pišem o ljudima… Ljudima koji su ljubav u svijetu marketinga, ljudima koji cijelu priču pričaju kao bajku s happy endom (ma šta taj sretan kraj kome značio). Ljudima koji žive život sa strašću i to javno pokazuju, ljudima koji se ne boje dijeliti znanje, jer su svjesni da se sve dobro dobrim vraća.

Moja cijela priča kreće od osobe kojoj epitet „motivirajuće“ moram zamijeniti epitetom „inspirirajuće“.  Jasmina Dlačić – velika si u mojom očima i u mome srcu. Stigle i stisnule su me sve emocije u trenucima kada ovo pišem, onaj tren kada emocije i suze u očima (ali sretne) ne možete opisati riječima, jer niti jedne riječi nisu važne. Važan je onaj osjećaj, da sam imala priliku raditi s boljom od najboljih, sa stvarnim autoritetom na fakultetu, sa vizionarkom dječjeg srca, s osobom koja nam je svima pokazala koliko je snažna i žena i profesorica i inspiracija. Eto, tako zamišljam svakog profesora na fakultetu, kao Jasminu. Toliko znanja i strasti, toliko energije i dobrote. Ona je jedan od onih profesora koje pamtite cijeli život po dobru. Hvala!

Jasmini je trebalo nepunih tjedan dana, da me uvjeri da dođem na studij. Nisam imala na diplomskom studiju (ja sam ona stara generacija, prije Bolonje) prosjek ocjena 5,00, paralelno sam radila, bavila se sportom i izvanredno studirala, i u roku završila. Zlobnici će također pomisliti, kako sam pozvana, samo da popunim broj. Nikada, ali nikada se nisam osjećala kao broj, već sam uvijek bila izuzetno povlaštena biti tamo s mojih ostalih 12 kolega. Upijala sam svaki tren, svaku sekundu predavanja, ispita, radova… Nisam štreberica i nebo to zna, ali sam voljela sama sebe tada nazivati štrebericom. Ponosna do neba. Vjerovala sam u sebe, Jasmina i ostali profesori su vjerovali u mene, ja u njih (barem većinu…), učila sam, istraživala i duplo od onoga što je trebalo. Ljubila sam marketing i još ga više sada ljubim.

Vjerovala sam u to što radim.

Na samom početku sam Jasminu odabrala za mentoricu. Došla sam joj i rekla: „Ja želim tebe!“ Tko god me pozna, zna da nije imala izbora. Pristala je na neviđeno. Vjerovala je u mene.

Kada sam joj prvi puta predložila temu o kojoj želim pisati, odgovor je bio: „Ne dolazi u obzir. Nema šanse, nemamo te s kim uspoređivati.“ Nisam odustala, došla sam i drugi put, bila sam uporna i pristala je. Tada nisam znala, da li sam luđa ja ili ona što pristaje. A do teme sam došla na način da sam na predavanjima prof. Grbca, bilježila sve što je on rekao kako nije bilo istraživano i kako bi bile zanimljive teme za rad, samo, ja nikada nisam voljela ništa jednostavno, jer onda nije interesantno, nema truda, nema one moje upornosti i tvrdoglavosti, i ja sam sve te teme spojila u jednu. Sve ostalo je povijest.

Pozicioniranje inovativnog proizvoda na tržištu poslovne potrošnje.

 Prva sam:

– prvi postdiplomant kojeg je Jasmina provela od početka do kraja

– prva postdiplomant, i student uopće s ekonomskih studija, kojoj je Sven mentorirao

– prva studentica Marketing menadžment generacije 14 koja je specijalizirala u roku od točno godine dana od upisa (srušila sve rekorde, koliko su mi rekli) = uni.spec.oec.

Prije same obrane sam Jasminu izvela van i rekla kako sam sve zaboravila, a ona mi je rekla da pričam o slonu i da se sjetim samo svoje strasti. Ja tremu nikada nemam, ali ovo je samo dokaz kako se za svim u životu do čega ti je stalo moraš trčati, pa makar noge polomio i da uvijek postoji nešto važnije od straha.

Bio je tu i Sven Maričić, pionir 3D tiska u Hrvatskoj, moj dragi prijatelj, strastveni vizionar, kojeg sam željela imati za sumentora, jer smatram kako ekonomija, odnosno marketing, kao i bilo koja druga znanost moraju biti u simbiozi s drugim znanostima, ali sve je i u onom dobro osjećaju u srcu. U toliko zgusnutom rasporedu iz
među Sveučilišta u Puli i riječke medicine našao je vrijeme za mene, a ja sam našla načina svom ekonomskom načinu razmišljanja znanstveno predočiti tehnološke procese 3D tiska te načine nastanka novog, inovativnog 3D pisača. Važno je, jako je važno razumjeti… i ljude i procese i proizvode…

Sada mi je žao, što sam već završila, žao mi je što nema onih naših predavanja subotom, najradije bih se uvalila novoj generaciji na predavanja. Fale mi moji kolege, koji su u međuvremenu postali prijatelji, fali mi moja Jasmina, s kojom pišem znanstvene članke, fali mi Iva, koja ima toliku ljudskost i energiju u sebi, a zapravo hvala svima što vas imam više nego ikad.

Hvala vam što ste mi veliki u srcu i što ne trebam znanstvena istraživanja kako bih činjenično dokazala da je marketing čista ljubav!

Pozicioniranje je direktni utjecaj marketera na svijest potrošača, a cilj je biti prva misao pri pomisli na najbolje. – Kristina Pilko Demirkiran

Pozicioniranje je posmisao na najbolje

   (Fotografije su iz privatnih zbirki navednih. Fotografija prof. Grbca preuzeta je sa stranica Sveučilišta u Ri. Hvala na dozvoli za korištenje.)

Leave a Reply