Jutro je. Rijetko pišem jutrima, jer ili radim ili sam negdje po svijetu na natjecanjima. Danas sam na svome kauču sa svojim ljudima. Već mi znamo sve naše navike buđenja, tko kad, koji su naši znakovi za laku noć i dobro jutro. Moji ljudi grade ljude, odnose, ljubavi, prijateljstva, napredovanja, jer sve su to ljudine, […]
obitelj
Savršeni dani za rukom pod ruku
Buđenje i pregledavanje pristiglih poruka. Jutarnja rutina. Još se budim i nadam se jednoj drugačijoj. Moje Ferovac. Zvoni telefon. Mama. „Kristina, molim te smiri se. Izvanredno je stanje i ja stvarno razumijem, kako ti nije lako, jer u ovom trenu bi bila u Avionu za Amsterdam, baš kao i vikend prije i vikend poslije na […]
Ferovac, veljača i pjesma
Volim najviše svoga Ferovca. Da, čudni su vam to ljudi i posebni. Srca velikog ko’ svemir, a plašljivi poput plahe srne. Smioni, koji puta i drski, a opet jako osjetljivi. Inteligentni, a opet pokoji puta površni. Više puta. Ali volim ga. I stvara mi muke. Ne javlja se, a misli o meni. Pobjegne osjećaj koji […]
Imotski – privilegija koja me mijenja
„Nu, ti nisi naša!“ „Ja sam naša!“ „E, nisi!“ „E, jesam. Jel’ ste vi Hrvati?“ „Jesmo!“ „Vidite da sam „naša“. Ja sam Hrvatica i moja je cijela Lijepa naša.“ „Istina!“ Jedan od početnih razgovora moga dolaska u Imotski. Moja radna organizacija me je poslala u Imotski. Okolina mi se u Rijeci i Istri smijala […]