Prijateljstvo s 38

Prijateljstvo je za mene dvosmjerna ulica koja ima i znakove stop, ležeće policajce, sudar, znak za ubrzanje, koje psovanje kroz prozor auta, kružni tok, puknutu gumu, parking sa strane…, ali nema semafor koji pokazuje samo crveno ili zeleno jednoj strani i nema oznake prvenstva prolaza. U mojem rječniku prijateljstva, isto označava uzajamno davanje i primanje, razumijevanje, povjerenje i ljubav.

No, nikada kao sada nisam bila brutalnija u revidiranju odnosa. Svatko od nas je važan, svatko od nas u jednom odnosu je jednak i ravnopravan i nikada si neću više dozvoliti da bude drugačije. Čisti razlog je zadovoljstvo i sreća.

Koliko puta je bilo tko od nas prešutio samo da ne bi se posvađao?! Koliko puta smo sami u sebi tražili opravdanja za tuđe postupke?! Uh, ja jesam puno previše puta. Ali odnedavno više ne. Odnedavno sam ja sama sebi prvi i najveći prijatelj, a onda svi ostali, svakom po zasluzi.

Prijateljstvo se treba njegovati i život nikada ne funkcionira 50:50. Ali to nije niti potrebno.

Ako te netko zamoli pomoć, ako možeš pomozi kada te netko pita, a ne kada misliš da je to potrebno. Ne pravi se pametan, ne nosiš tuđe cipele.

Svakom je njegov problem najveći. Ne sudi drugoga, ma koliko ti se njegova situacija činila minorna. Tvoje obveze, obitelj, posao su tvoji i ne možeš suditi drugoga prema sebi i svom rukavu. Meni je pas dio obitelji i ne tiče me se ako nema psa i netko to ne razumije. Ne voliš pse, tvoj je izbor ulazak u moju kuću. Također, vaša djeca su vaš prioritet, ali ne nužno i moj, kao što su vama isprika. Meni isprike ne trebaju za odnos prema prijatelju.

Ne gledaj prijatelju u novčanik. Ne možeš raspolagati tuđim sredstvima i ne možeš očekivati i naređivati kako i  kad će netko trošiti svoj novac. Možda netko nema novaca ili ga štedi za nešto. Nekome je prioritet godišnji odmor, a nekome edukacija ili cipele.

Ako te netko stalno vozi, taj netko troši i vrijeme i svoj novac i gorivo. Amortizacija automobila košta, treba staviti i ulje, i gume, i benzin. Budi čovjek i ponudi se sudjelovati u barem u gorivu ili koristi autobus. Nitko te nije dužan vozit. Ali prijatelji to čine, kao što prijatelji ponude se i platit gorivo.

Kada te netko nazove. Javi se kada možeš, ali se javi. Netko te nije zvao da bi te zafrkavao. Nitko ne treba trčati za tobom. Isto vrijedi i za poruke. Pristojno je uzvratiti poziv i odgovorit na poruku u rok od 24 sata (da ne kažem i manje), ako ti je netko prijatelj. I nemaš pravo nazvati nekoga i pitati „zašto me nisi nazvao?!“, a zašto ti mene nisi. Nisi imao vremena za nazvat. Niti ja tebe.

Nemoj tražit ono što ne možeš dati. Ako putuješ negdje posjetiti prijatelja, isto možeš očekivati i natrag. Ali ako ti je vidjeti prijatelja usputan posao, jer još obilaziš pola rodbine, imaš posla baš tamo ili samo si na proputovanju, isto očekuj natrag. Koliko daš, toliko očekuješ natrag. Ako želiš biti nekome prioritet i ta osoba mora biti tebi prioritet i mora se tako osjećati, imati to osjećanje, a ne osjećaj da s njome popunjavaš rupe u rasporedu.

Ne očekuj da te netko moli i poziva. Moli se u za to predviđenoj ustanovi ili mjestu, a pozivaju se putnici na ukrcaj. Ili znaš da si dobrodošao ili mi je žao, jer onda i nismo prijatelji.

Sve što vidiš na društvenim mrežama može biti fikcija u tvojoj glavi. Ne pretpostavljaj. Pitaj.

Savjet daj kada te netko pita. Baš kao i rame za plakanje. Ruku pruži uvijek. Nedavno smo prijateljica i ja bile optužene, svaka sa svoje strane, kako smo svaki dan negdje, a ja s upalom sinusa cijeli tjedan doma. Netko se nije sjetio kako smo možda snimile fotografije ranije i sad ih samo objavljujemo.

Ne manipuliraj prijateljima, niti trijezan niti pijan, vratit će ti natrag, biti ćeš svjestan, a nećeš moći ništa. Tvoje riječi postat će beznačajne, jer su djela već ispričala tvoj priču.

Ako očekuješ da budeš nekome važan, i ta osoba tebi mora biti važna.

Sve vam, djeco moja, ima rok trajanja. Tako i prijateljstva. Određeni listovi padaju, nove biljke rastu i ono što je bilo ne mora biti. Neke paziš i opet istrunu, neke malo manje, pa cvjetaju, baš kao i moje orhideje. Čarobne formule nema. Ljudi se mijenjaju. Mijenjaju životne stavove, prioritete, potrebe.

Što ideš stariji, postaješ svjesniji vrijednosti vremena i ipak samo mi ljudi. Barem ja. Koliko dobijem, toliko dajem, a to je cijelo srce, ako sam srce dobila ili je barem na putu prema meni. Zvuči hladno ekonomski, ali baš suprotno, vrlo je emocionalno i zrelo. Ali ne želim nikada više osjetiti u duši osjećaj kao da mi je netko prolio kiselinu po srcu. To nagrizanje. Ne, hvala.

Kada shvatite da nemate potrebu nekoga više nazvati, niti se boriti za tu osobu, a niti se svađati oko vašeg odnosa, tada počinjete shvaćati kako ste vi jednako važni i kako biste se već odavno i posvađali i pomirili i ljubili i grlili da ste jednako važni drugoj strani. U trenutku kada vam se ne da tako nešto činiti, počinje odumiranje odnosa, do jučerašnji prijatelj postaje nebitan u današnjici. A sutra, tko zna.

Kada je nekome stalo, tada se uvijek nađe vrijeme i način. Jer vrijeme je najdragocjenije što imamo.

Leave a Reply