Nova godina je kao vjenčanje

Dan prije sutra, dan poslije Nove i dočeka. U mobitelu toliko fotografija koje čekaju objavu, a ja sam već u prvih dva sata prekršila novogodišnju rezoluciju, koja se sastojala samo od jedne odluke, a ta je kako je dosta bilo evenata. Ta odluka je držala vodu dok mi nakon proslave Nove godine nije stigla poruka na viber „Cure! Mali podsjetnik… u 12 zdravica u Kvarneru, obavezno :* :* :* :*“ , a nisam niti otišla s dočeka. Od sveg srca sam se nasmijala i nikad brže novogodišnju odluku zanemarila. Kako došla, tako prošla… Rekli bi neki moji kako se zbog društva i pop oženio, imam ja i jednu prostiju poslovicu, ali tek smo krenuli, a nek bude sve cvjetno.

Sad već stara 2018. bila mi je zapravo dobra godina, svi smo nekako navikli sumirati sve ljude, događaje, a ja to činim dva puta godišnje, prije rođendana, i tih se odluka stvarno držim i prije Nove, ali kako sam već pokazala „Piši kući propalo“. Izuzetno sam puno stvari naučila, što mi je najdraže, upoznala sam nove ljude, ljubila sam stare i nove, ali najveće dostignuće nije vezano za druge u mom životu, već za poimanje sebe same u svom vlastitom životu. Shvatila sam kako najsuperiorniji junak mog života sam ja sama, kako srce jedino kuca sretnije, ako je stvarno sretno, kako jedine želje, tempo života, brzinu vožnje treba prilagoditi sebi, kako su planovi tu da se mijenjaju, ali da promjena plana mora i meni odgovarati. Shvatila sam kako ne mogu činiti čuda drugima, ako ja nisam čudotvorac prvenstveno sama sebi. Nisam napisala knjigu, niti pjesme pjevačima, ali sam vidjela nove zemlje i pomakla svoje granice. Uh, kako ja volim koračati van svoje komforne zone, osjetiti vjetar u kosi, koje je nebitno puše li s juga, sjevera, u prsa ili leđa, i pritom držati čvrsto za ruku ljude koji vjeruju da smo mi Supermeni koji su se međusobno susreli samo zato da bi se više smijali i bili snažniji, a opet smo svoje individue.

Zapravo Nova je kao vjenčanje, puno pompe, zabave, a nakon te večeri ili potpisa, apsolutno se ništa ne mijenja osim jedne brojke u pisanju i eventualno jednog prezimena. I zašto bih morala svima čestitati na prvi dan, to je kao da vam želim samo jedna dan sreću. Čestitam vam na drugi dan, i želim vam svaki dan neku novu ludost i balansiranje na okviru zone komfora.

Ja vas čekam s druge strane, gdje je zabavno! Ljubite ponajprije sebe, brinite o svom fizičkom, ali i mentalnom zdravlju još i više, otputujte više na tu vašu posebnu destinaciju, naučite biti svoji, jednako kako i sami, uživajte u vinu, hrani, svom znoju, adrenalinu, odvažite se na sve ono za što do sada niste imali hrabrosti. Molim vas, klonite se ružičastih naočala, i očekivanja od drugih i za promjenu racio koristite kao vjernog partnera u sakupljanju činjenica, a ne kao smrtnog neprijatelja. I ne očekujte moju solidarnost u kukulele modu, jednostavno ja kad pljusnem, polomim i koljena, ali i zube, ogulim dlanove, polako obrišem koljena i onako krezuba se opet nasmijem. Jer ako se ja sama neću, vjerujte mi, nećete me niti vi nasmijat. A ja se jako volim smijat. Vjerujte mi, uvijek postoji nešto važnije od straha, i na hrabrost se morate naviknut kao i na okus kavijara.

Moj brat Dominik je najsjajniji primjer 2018. kako samo jedna korak treba, da smionost i ludost, kako zip line je zapravo fenomenalan i kako Singapur je zlatna karta u životu. A za usporedbu, nikada nije bio adrenalinski tip, ako ne računamo bijeg na šivanje glave u bolnicu poslije maturalne zabave i kako nikada nije letio avionom, a kamo li presjedao u nekoj arapskoj zemlji, kako bi na drugi kraj svijeta stigao i boravio tamo malo duže od turističkog posjeta Trstu. Ok, ok, neke stvari moraš sam odlučiti, ali za neke moraš imati i stariju sestru koja te uči disati punim plućima i ima čudne ideje oko rođendanskih poklona i nastavka školovanja. Pripišite sve našoj pameti, a ne srcu.

I da se vratimo mi jučer… pjenušac u rukama u dobrom društvu, i to je zapravo opasna kombinacija. Sve je rezultiralo time, da sam cijelim tekstom smišljala ispriku zašto nisam jučer čestitala, ali pored smijeha i konstruktivnih planova, birala sam ovo drugo. Sve najbolje vam i tako želim svakoga dana.

xoxo

P.S. I samo još nešto… daj konačno naučite kako za sastav, tako i  za raspad veze nije kriva samo jedna osoba, jedna bik se ne može sam pobost, već uvijek dvije, vi i partner / partnerica. Tu priča počinje i završava!

Leave a Reply