Neka mi tako i bude!

Sjedim u hotelskoj sobi spremna za farbanje kose. Da, ja to sama radim kada nema moje frizerke u blizini. Vjerojatno, jer sam prokleti ekonomist u duši i jer sam od djeda pokupila umjetničku crtu, pa s obzirom da platna nemam, onda sam sama sebi i slika i slikar. Došla mi je inspiracija kroz sva privatna zbivanja u bliskoj prošlosti i kroz facebook na čelu s ostalim društvenim mrežama.

Gledam slike s ljetovanja, gledam i selfije sve pune ljepote, čitam sve inspirativne riječi, napišem i ja koju tu i tamo (ali selfi ubacim bez filtera i često bez make upa – nemam ja vremena za tri sata uređivanja slika na mobitelu, ipak ja živim život), i veselim se s vama. U posljednjem tjednu koji mi je osobno bio poput rotirajućeg pakla događanja i nisu sva bila ugodna, čula sam dvije fenomenalne vijesti kolega iz kickboxinga – jedan kolega je dobio priliku za posao i ide na razgovor za dobro radno mjesto, a drugi je otvorio svoj odvjetnički ured – samostalno, a trećoj sam prisustvovala – želio se kolega. Brate mili, baš sam se razveselila, iskreno sam se razveselila i naježila od radosti, jer velike su to stvari. I stvarno često puta sam doživjela kako ti čestitaju na uspjehu, a jedino ti baš taj uspjeh ne mogu oprostiti. Oduvijek se veselim tuđim uspjesima,

Post je krenuo još 28.8. i nije bio dovršen. Sada sjedim u apartmanu u Otočcu, u zamjenu za hotelsku sobu iz Imotskog. Ljeto je bio izuzetno zanimljivo. Malo osobnog, više poslovnog, ali najviše mnoštvo novih, zanimljivih ljudi. Također, koji puta i puno previše vremena u samoći gdje jednostavno misli odlutaju, koji puta u težu introspektivu, ali daleko češće u nove ideje i projekte. Moje slike su odavale samo zabavu i opet zabavu, a zapravo cijelo vrijeme sam radila ko’ mrav i krenula graditi sve ono što mi nije dao vjetar koji je češće puhao u prsa umjesto u leđa. Ali nema vjetra koji me danas ne nosi i nema vjetra koji me može pobijediti.

Bilo je i trenutaka za plakanje, ali da nije bilo takvih, smijeh ne bi postojao, a niti onaj osjećaj ponosa koji čovjek jedino sam sebi može dati.

  1. Znanje uvijek najviše vrijedi i nitko vam ga ne može ukrasti već samo ga možete dobiti na poklon i podijeliti.
  1. Intuicija ili onaj unutrašnji osjećaj daje smjernice, sve ostalo daje želja za postizanjem cilja. Svaki cilj je dostižan, ali jedino ako je prioritetan. Ponekad je vrlo teško upravljati s nekoliko ciljeva iste razine, ali se može. Na kraju vas potroše, ali ponekad je jednostavno neizbježno. Možete. Učinite!
  1. Tračeva ima, biti će ih, kao i zabijanja noževa u leđa. O vama ovise dvije stvari: kada se pogledate u ogledalo što vidite i koliko otporna leđa imate. Pokoja vještina zdravog razuma dobro dođe, ali odavno ne funkcioniram „tko tebe kamenom, ti njega kruhom“. Tko mene kamenom, ja ga stisnem za vrat. Ne zovem niti mame ili tvog jačeg tatu, pa tako niti šefove. Kada se možeš pogledati u ogledalo, možeš svakoga pogledati u oči, pa ponekad i s puno veće visine.
  1. Ne bojite se ničega! Uvijek, ali baš uvijek (to je jednako „nikad ne reci niad“), uvijek postoji nešto važnije od straha.

  1. Vaša karijera je samo vaša, baš kao i snovi. Ne uspoređujte se s nikim. Imate svoj put i ma kako se tuđi taj tren činio privlačnijim, možda je samo stvar perspektive, baš kao fatamorgana u pustinji zbog sunca. Radite sami za sebe i najbolje što možete.
  1. Pitajte za pomoć, ako trebate, to nije sramota, to je vaša snaga.
  1. Ne razmišljajte o tome što o vama pričaju drugi. Niti vas hrane, niti oblače, pa zašto smatrate kako njihovo mišljenje je bitno ili važnije od onoga što sami mislite.
  1. Pasti na tlo, čak i razbiti bradu pri padu i potrgati dlanove, zalijepiti flastere, očistiti koljena, isplakati se i polako se dignuti je stvar života. Koliko brzo ćete to učiniti i kako brzo će nestati ožiljci je stvar vašeg karaktera i motivacije. Nitko to ne može umjesto vas. Pripazite, ako vas drugi vuku prema gore, da vas slučajno ne ispuste.
  1. Ljudi koji se nađu na putu, ne nađu se slučajno. Tu su da vas nešto nauče ili lijepo i korisno ili ono što ne želite, ali i to je iskustvo, a ne negativnost.
  1. Nekada je vrijeme za kraj. Bez obzira koliko uložite u pojedine odnose, ti odnosi vas moraju ispunjavati u konačnici, a ne biti žderači energije (ok, ona je obnovljiva) i vremena (ono nije). Jednostavno ako birate između dvije osobe, uvijek izaberite sebe najprije, baš kao u igri graničara.
  1. I ne komunikacija je komunikacija. I svatko ima svoj način komuniciranja. Ali problem je što ljudi izgubljeni u svojoj taštini su izgubili bazični način kulture, pa i kulture komunikacije. Ne brinite, to su oni. Vi ste vi.
  1. Uvijek su me učili kako lijepa riječ sva vrata otvara. Ja ne želim da mi sva vrata budu otvorena, jer sadržaji pojedinih mjesta me stvarno ne interesiraju. Ali me interesira unijeti malo ljepote posebice u poslovni dio. Navikla sam na konstruktivne kritike (da bar) ili kritike uopće, ali toliko malo puta sam se susrela s konstruktivnom pohvalom. Zamislite i to postoji. Pohvalite kolege, zahvalite na dobro učinjenom poslu, zahvalite što su s vama danas dijelili dan. Ne znate što im je ispod kože, što ih veseli ili muči, ali lijepa riječ stvarno može činiti promjenu. Samo ako je iskrena. To joj je jedina mana – mora biti iskrena.
  1. Plan je da nema plana. Od Medulina u Imotski, pa Metković, do Otočca i sad… pojma nemam, vjerojatno Rijeka. Fleksibilnost je umjetnost pobjede nad svim svojim navikama, životnim stilom, rutinom. Biti fleksibilan se uči biti. Pustite sebi rasti, nađite zanimljivost u svakoj novoj situaciji, nađite sami sebi izazov za novo iskustvo. Biti ćete sami sebi i te kako zahvalni, da ne kažem bogati. Nije jednostavno, ali zar su vam stvarno sve jednostavne stvari uvijek zanimljive?! Hmhm, meni ne.
  1. Biti će i suza. I mora ih biti. One su dio života. I zbog tuge i teških situacija. I zbog sreće. Emocije su divna stvar. Razlikuju nas od super modernih robota.
  1. Dozvolite si biti drugačiji nego do sada i naučite trenutke samoće učiniti nezaboravnim izletima za pamćenje samo za sebe. Učinite ih sebičnima. Često otiđem sama u razgledavanje okolice i toliko mi trenutaka oduzme dah, toliko ljepote otkrijem u kraju Hrvatske koji bi zaobilazila, toliko divnih trenutaka živim s osobom koju najviše trebam cijenit i najviše se brinuti za nju (što obično kod mene je malo drugačije, vjerojatno kao i kod većine nas) – to sam ja sama.
  1. Slušati samu sebe i svoje potrebe je najvažnije što sam usavršila ovo ljeto. Svijet neće stat, jer nas negdje nema. Naučila sam kako da ga natjeram da se vrti za mene i oko mene. A to do sada nisam znala. Sada tu kuglu znam bolje zavrtiti oko svih bitnih ljudi u mome životu. Jer sam ja rekla kako su bitni!

Imam selfija toliko da mi je puna memorija laoptopa i mobitela. 98% nikada

 

 neće ugledati svjetlo dana, jer su moji savršeni trenuci skriveni samo u meni i proživljenom trenutnu.

Neka mi tako i bude!

Leave a Reply