Ne zovite me! Na spoju sam 10.11. u 14:00

Znate onaj osjećaj kada se spremate za prvi spoj?! Sve treperi u vama i sami ne znate definirati taj uzavreli osjećaj. Tako se upravo ja osjećam, dok u 1:39 pišem ovaj post. Prvu rečenicu sam nekoliko puta brisala, ali nek’ ide onako lagano…
U četvrtak mi je moj mentor Sven Maričić, doktor znanosti i pionir 3D printanja u Hrvatskoj rekao, otprilike nešto ovako (ne mogu u riječ citirat): „Kristina, nemoj misliti da se tvoji radovi i znanje nekome ne motaju o glavi. Vidjet ćeš kako će odjednom sve samo sjesti na svoje mjesto. Budi strpljiva.“  Kako sam sva bila u gužvi oko predaje poslijediplomskog rada na studiju Marketing menadžmenta, nisam do danas niti stigla razmišljati o rečenom. Baš sam se nešto bila sva jadna žalila (ne znam, da li umorna od silnog učenja, kako bi rekla moja prijateljica ili od pravila koja sam morala slijediti, a ja baš u marketingu volim izaći izvan okvira), kako moj rad nitko ne vidi / ne cijeni, a meni je stalo do napretka i mene osobno i samog društva. I eto, pljusnula ja sama sebe i to takvom šamarčinom, da sam se okrenula za 360°.
Jednom prilikom, nazvala me je Laura i rekla, kako mi je njezin muž poručio, kako konačno jedna njezina normalna prijateljica. Upravo je bio pročitao moj tekst o vibratorima. Ja sav u čudu, ma šta mene netko čita?! Uspostavilo se da da i to više ljudi od očekivanog. Bilo me je malo i strah u početku, jer sve ovo radim zbog svog gušta. To se vidi i osjeti, i dok bude bilo strasti u meni, pisati ću. Kada nestane, pozdravit ću se, onako kako je to radim u životu. I još sva treperim kako s početka teksta. Priča se nastavila.
06. listopada sam dobila mail, gdje me Veronika lijepo zamolila da ispunim jednu anketu. Kako sam upravo ja radila intervjue za završni znanstveni rad, i još tko zna koliko puta za ispite, znam koliko znači odgovoriti na poslan upitnik i to još osobno poslan na ime. Ispunila sam, iznenađena 110%, i poslala sam kratki email natrag sa zahvalom. Brate mili, bila sam iznenađena sad duplo u odnosu na Laurinog muža, neću lagati. A tek koliko mi je srce bilo…
 
Nedugo zatim sam dobila pozivnicu na DIABLOG, konferenciju o blogerima i blogerskoj sceni, i naravno, prihvatila, odnosno poslala prijavu za sudjelovanje.
A ne, ne, nije ovo plaćena objava, znate da ja to ne radim, već pozdravljam ideju. Pozdravljam ideju sa dva aspekta: ja – blogerica, ja – marketerka. (Ja prepoznata blogerica. Hvala, hvala!)
1:54 Ovaj tren me je Can pitao: „Šta pišeš s toliko strasti?“
Uvijek sam pisala domaće zadaće na vrijeme, tako sam sam malo googlala o Diablogu, sudionicima i Dialog komunikacijama. Moraš, brate mili, moraš… moraš ispitat tržište, suradnike, donijeti strateške odluke (dobro su mi rekli, previše sam učila…).
Otkrila sam o sebi više nego što sam trebala, ali vjerujem da informacije jedino vrijede, ako su u opticaju. Sven je sve rekao na početku priče. Usput, čestitam mu osobno na novoj ulozi i poslu pomoćnika rektora za transfer i razvoj tehnologija Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Prije otprilike dva tjedna držala sam predavanje brucošima na Visokoj poslovnoj školi „PAR“ na temu „Praktična primjena marketinga i HR-a u svakodnevnom životu“ i baš sam se zabavila, a kažu studenti, da su i oni. Drago mi je zbog njih, vjerujem kako su i nešto naučili, barem kako gradivo može biti prikazano i na zabavan način. Nije mi ni na kraj pameti bilo, kako će mi pristupiti jedna student i pitati za savjet. Kako sam uvjerenje, da na putu prema gore, nikada ne smiješ zanemariti one pored kojih prolaziš, jer nikada ne znaš tko te može prestići ili koga možeš sresti na putu dole, ako slučajno padneš, odmah sam se aktivirala. Da skratim priču, do jučer sam si čupala kosu s mojim završnim radom (zbog procedure sve još mora biti tajno), a sada rad odjednom može se i dalje razvijati, i još važnije – ima praktičnu primjenu u gospodarstvu. Wooooow!!!! Sad znate što znači onaj moj uzavreli osjećaj s početka priče. Sad ja znam, šta znači kada nečiji rad bude prepoznat bez veza. Odnosno, po mom uvjerenju, s najvećom vezom – strašću prema onome što činimo.
2:07 Priznajem dvije stvari:
 
Vidimo se 10. studenoga u zagrebu na DIABLOGU! – br. 1
 
Noćas je razvijena kreativna ideja i započet proces za novi sestrinjski blog by kikidemirki – br. 2
2:10 Odjavljujem se uz Ivu Robića „Jabuke i trešnje“
… Ti draga morala si tada znat,
Da to je pravi srca žar,
A krasne jabuke taj bijeli cvat

 

To bješe čar…

Leave a Reply