Moj mornar

Visok, zgodan, s onim šarmantnim dalmatinskim naglaskom.

Duhom umjetnika, srcem djeteta, razumom muškarca iz filmova.
Volio je bilu boju i svog Hajduka.
Volio ju je jače od života, svaka njezina želja bila je njegova zapovijed.
Voljela ga je, više od svega živoga što hoda po ovome planetu.
Često bi mu sjedila na koljenima na njihovoj klupici. Vodio ju je konstantno na more. Samo ona je znala koliko je on zapravo živio more. Pričao bi joj o utakmicama na Starom placu, gladio joj kosu i nježno je ljubio.

Ona ga voli još uvijek najviše na svijetu, iako više nije tu. Zapravo već godinama nije uz nju, a zapravo uvijek je s njom. Neke ljubavi nemaju roka trajanja, neke ljubavi ne umiru s odlaskom. Postanu još samo snažnije i vječne!

Uvijek je bio muškarac br. 1 u njezinom životu! Njezin deda Andrija!
Nasljedila je njegov rad rukama i dar za slikanje, i ljubav prema moru i biloj boji.
Danas se ponosi najdražim dobivenim komplimentom kako njegov karakter, duh i dar žive u njoj.

Tvoja unuka

 
mòrnār m  G mornára
– član brodske posade
pr. (prema zanimanju): Mòrnār (160, Kaštela, sred. Dalmacija)

 

Leave a Reply