“mmmm…” i „şerefe“… finom se ne može odoljeti, a na čast se pazi…

Volim ja sve fino. A tek kada netko kaže „mmmm…“ na ono što skuham ili spečem, a tek kada se nazdravi nekim dobrim vinom. Şerefe je zdravica u Turskoj. Mislite da oni ne piju, ooooo koliko biste se iznenadili. Zbog njihovih navika, samo ću reći, kako znači „u čast“. U prenesenom značenju, nama bližem, šta se dogodi za stolom, tamo i ostaje ili što se desi u Vegasu, ostaje u Vegasu. A vi sami procijenite o navikama ispijanja pića u drugim zemljama… Negdje sam pročitala kako su Hrvati na vrhu ljestvice zemalja po količini popijenog vina na svijetu. Zanemarili su činjenicu kako Hrvatska ima jedna od najboljih vina svijeta, i sad se silno čudimo. Osobno bih od toga napravila tako dobru kampanju i pozicionirala nas daleko bolje na vinsku kartu svijeta, od onoga gdje smo sada. Sa zatvaranjem nekih naših svjetski poznatih tvornica, poput Istravina iz Rijeke, dobrano smo popušili. Naravno, drugi su se morali uhljebiti. Umjesto poticanja izvoza, potičemo uvoz u Hrvatsku, ali i u nečije džepove. Još u gimnaziji sam odgovarala zemljopis ili geografiju, kako je kome drago i pita mene profesorica „Što Hrvatska potiče?“ Ja ko’ iz topa odgovaram „Mortalitet.“ Cijeli razred okine. Nekako danas nije viša taj odgovor nikome toliko smiješan, a ja sam i tada kužila te neke naše relacije.

No vratimo se mi hrani i piću.

Impresioniraju mene moji kolege blogeri. Čitam i čitam. Gledam još i više. Skidam kapu koliko se ljudi trude, ulažu financija i vremena, da sve što prezentiraju izgleda besprijekorno. Stvarno, oči mi jedu fotografije. Ja nisam ta. Osobno imam toliko interesa i ne mogu se odlučiti ili specijalizirati za jednu stvar koja me veseli te sam odlučila ugostiti moje kolege i biti će to moja čast, i svašta novoga naučim. Jednom štreberica, uvijek štreberica!

Moja prijateljica i partnerica Valentina iz showa 321 peci, peče kolače daleko više i bolje od mene. Nikada nisam tvrdila suprotno, dapače uvijek sam to javno iznosila. Valentina je ona koju zovete za kolače za svatove, krštenja, karmine… Ja sam ona koju zovete jesti kolače i obećajem, dajem čiste desetke, ako su kolači ponuđeni od srca. Ja vjerujem u znanost, mene interesira povijest, kemija i fizika namirnica, tehnike, dekoracije. Nikada nisam mogla svesti sve na tri šalice i malo brašna od oka. Ja tako ne funkcioniram, što ne znači da je određeni način bolji. Ljudi se razlikuju i u tome je naša ljepota. Meni nije dovoljno znati da vino zimske berbe košta oko 2000 kn, ja moram znati procese zimske berbe grožđa, nije mi dovoljno pomiješati sol i prašak za pecivo, ja moram znati koja se kemijska reakcija događa i što se time stvara ili ne.

Razumijem i kulinarske eksperte koji vole komplicirati recepte, ali da samo znate koliko puta mi se dogodilo da u kući nemam niti jaje, a jede mi se nešto slatko. Tu sam prizemna. Od trenutka kada su ljudi shvatili kako osim marketinga imam i neka druga područja interesa, najednom su svi pitali tako glupo pitanje „kada ćeš nam napraviti kolače?!“. Kosa mi se počela dizati od tog pitanja. Budimo iskreni, naravno da spremam i ne samo kolače svojoj obitelji i najbližim prijateljima. Jeste li ikada razmislili koliko stvarno košta dobar kolač? Kolač bez margarina već s maslacem?  Zar bi te se zadovoljili s nečim što po većini „svatko može ispeći“, e pa ja sam bila pristojna i na takva pitanja se samo smješkala ili sam odgovorila „kada mi kupiš sve namirnice za kolač koji želiš jesti“. „E, pa lako tako…“ bio je povratni odgovor. A zašto netko misli da sam ja HNB za kolače i da ću ja svoj novac (a za dobar kolač kao iz showa 321 peci i ne tako mali novac), a još važnije svoje vrijeme da samo tako zadovoljim tuđa, meni većinom nebitna ega?! Bahata, niti najmanje realna. Pitajte sami sebe ili domaćice / domaćine oko sebe koliko sve te stvari zapravo vrijede. I koliko puta su sastavljali recepte „nešto od ničega“. Ne osuđujte nekoga, samo zato, jer se netko ne boji reći istinu. Zapravo, ne sudite nikad nikome, osima, ako vam to nije profesionalno zanimanje, sudac u pravu ili sudac u sportu. I tada budite realni, vođeni činjenicama. Osjećaje ostavite za doma.

Suma sumarum, nisam fotografski ekspert, nisam profi kuhar ili slastičar, nisam niti somelijer, ali sam 100% žena, hedonistica, s nogama čvrsto na zemlji. Znam kako se nešto radi, a  ako ne znam, naučim, i znam što mi je nepcu drago i to je jedino subjektivno. Poznajem HACCP i ostale norme kuhinja, vjerujem u improvizaciju i autorske recepte, vjerujem u eksperimentiranje, ali i staru dobru tradiciju. I svi koji znaju tajne zanata bilo kojeg, dobrodošli su na moj blog! I oni koji to žele naučiti ili usavršiti, baš kao i ja.

 

 

 

 

1 Comment

  1. ja obožavam kolače:) ali, ipak ih još uvijek više volim jesti nego praviti:)

Leave a Reply