Minut srca moga

Nekad život piše drame, nekad ljubavne romane, a nekad komedije.
Teško je sve svesti na nekoliko prostih rečenica ili riječ, dvije. Znate onaj osjećaj kada se naježite i kada shvatite kako je baš taj osjećaj za koji vrijedi se opet buditi, a budan sanjaš.
Uvijek sam u školi nekako preskakala satove fizike, jer smo imali super smiješnog profesora, a sve bih dala da razumijem kako se zavrti i vrti taj neki zvrk od života i padne baš na onu stranu koja nam trenutno treba.
Danas sam u minuti srcem pisala Ljubav mojoj prijateljici koja je otišla vlakom, a ostavila mi je srce puno ljubavi. Nekoliko telefonskih poziva, poruka, jedan rođendan i koješta se zaredalo u samo nekoliko dana… dovoljno da čovjek pronađe u snovima sebe baš kada je pomislio da je u pitanju samo jedna ludost u nizu.
Toliko turbulencija, sreće, zanosa, a nije bilo vremena, ma nije bilo srca koje je htjelo sve dati nekome drugome, škrto sam spremala sve trenutke za sebe, čekajući onaj poseban, da bi bio vaš. Oprostit će te mi nešto nezavršeno, nešto zaneseno i nadasve strastveno. Oprostit će te mi što ne hodate u mojim cipelama i ne sudite nikome osim sebi. Oprostit će te mi, jer vjerujem u svih nas.
Voljet će te me, kako god okrenete ili ćete me voljeti svim srcem ili će te me voljeti mrziti. Ah, da, ja uvijek sve okrenem onako na pozitivu.
Sve je u tajmingu, i Ljubav i prijateljstvo i sve naše sreće. I ne zaboravite, Ljubav se piše velikim slovom.
A sad odo ja…
Ne brinite se, pronaći ćete me u sretnim mislima, mjestu gdje se snovi rađaju…

Leave a Reply