Ljudski resursi, HR-ovci – jesu li svrha sami sebi

Doista sam dugo skupljala materijal za ovaj post, što moj osobni, što tuđi. Malo pogled iz jedne perspektive ili ti ga s jedne strane stola, malo pogled iz cipela nezaposlenih. Napominjem, osim fakultetske diplome svih koji su doprijneli kreiranju posta, postoje i diplome,a još važnije dugogodišnje iskustvo iz područja ljudskih resursa ili kadrovskih sektora (još iz vremena kada se nismo bahatili svim mogućim i nemogućim američkim titulama).

Postavlja se pitanje, da li su ljudski resursi i svi silni zaposlenici istih, uključujući i head hunter agencije sami sebi svrhom?!

Krenimo od afirmativnih konstatacija, gdje treba napomnuti kako u pojedinim tvrtkama (nećemo navoditi imena, ali su poznati osobno „redakciji“) ljudski resursi stvarni, profesionalni sektor koji se bavi svim onime čime se stvarni odjeli ljudskih resursa na zapadu zapravo i bave – od procsa zapošljavanja do procesa praćenja radnika i nagrađivanja sve do razvoja i upravljanja karijerama istih.

Međutim, na žalost, broj takvih kompanija je zanemarivo nizak. Zašto?! Prvi razlog može biti činjenica kako u Hrvatskoj zapošljavanje se u velikoj većini slučajeva obavlja preko veze, da se uglavi nekog „rođu, „ljubavnicu“, „priležnicu“, „milo mamino dijete“ is.. Kako ekonomisti ne mogu operirati čovjeka, mogu, ali pitanje je preživljavanja, tako niti razno razna zvanja ne mogu obavljati posao ljudkih resursa. Jednostavno, jer neznaju!

Zapitajte se koliko stvarno psihologa je zaposleno na takvim pozicijama u tvrtkama i ako su zaposleni ostali pripadnici visokog nam društva visoko obrazovanih, koliko zapravo ti isti imaju praktičnog iskustva sa svime čime bi se taj sektor trebao baviti te psiholozi koji su zaposleni koliko imaju znanja upravljanja ljudima u okvirima svog djelokruga.

Nadalje, ako preskočimo i tu stepenici zapošljavanja podobnih ili sposobnih na ta vrlo atraktivna radna mjesta, dolazimo da samih procesa zapošljavanja:

1.)  Objava oglasa za radno mjesto i procedura apliciranja za isto – kako podosta osoba koje sastavljaju oglas nikada se nisu našle u situaciji biti na strani nezaposlenih i poštenim načinom tražiti posao, često možemo naići na koncipirane oglase gdje se traži znanje kvantnog fizičara za mjesto asistenta u administraciji. Oglasi su prepuni nerealnih zahtjeva poslodavaca za znanjima koji ti isti poslodavci nisu spremni platit ili zahtjevima koji su nerealni za određenu poziciju koja se traži. Npr. Nedavno se tražio voditelj marketinga sa znanjima svih mogućih grafičkih programa uključujući i web-a. Dakle, tražite grafičkog ili web designera, a ne voditelja marketinga. Polupani lončići!!!

Odluka Vlade o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa je najveća glupost koja je radnike, dovela na sam rub. Ministarstvo rada je donjelo još jednu u nizu bizarnih odluka, gdje pritom nisu mislili na sve mlade koji su završili škole, a imaju više od 1.g. rada u struci. Sada se dešava da gotovo svi poslodavci, na čelu sa samim državnim institucijama, zapošljavaju samo radnike na stručno osposobljavanja, čak i na takve poslove gdje se u realnom svijetu te iste države traži najmanje 3-5. G. Radnog iskustva. Nedavno je Grad Rijeka zapošljavao Višeg stručnog suradnika (inače minimalno 3.g. radnog iskustva) i sama činjenica kako „viši“ mora imati iskustvo pod stručno osposobljavanje. Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru je zaposlilo svu svitu ljudi koji bi trebali imati najmanje 5.g. radnog iskustva pod stručno osposobljavanje – tajnik veleučilišta, voditelj računovodstva, viši upravi neferent. Ne treba dalje niti pisati.

Jednostavno me interesira, da li bi bilo koji naš političar, uključujući i sadašnjeg i prošlog i budućeg Ministra rada prošao ispit Ustava RH kojeg to isto Ministarstvo traži prilikom testiranja za posao i da li bi ti isti naši političari koji sjede po EU institucijama bili sposobni proći testove engleskoj jezika Ministarstva rada. Ako je odgovor  „da“, nikada se više ne bi osramotili u inozemstvu.

 Za hrovce državnih službi – pokrenite svoje dupence i organizirajte svoju službu na način kako kandidati mogu aplicirati na radno mjesto putem e-maila, a ne trošiti hrpu novaca, da bi vam poslao molbu. Vrlo je jednostavno, ali treba radit!!!! Umjesto arhiviranja pismenih posšiljki, arhivirat će se (što se može i automatski) prijave putem linka ili emaila. Ušteda i u državnim službama i u džepovima potencijalnih kandidata. Računica je jednostavna: kopija /print svakog papira košta 0,50 kn X min 10 listova + cca 12 kn preporučene poštarine = min 17 kn. Pa se ti nezaposleni bez prihoda javi na državnu službu!

2.) Odbijenice – zašto staviti odbijenice na sam početak?! Zato, jer velika većina kandidata koja je poslala zamolbu nikada ne dobije istu. Ili društvo hrovsko uljudno napišite „samo će kratka lista potencijalnih kandidata biti kontaktirana“ tako da se ljudi niti ne nadaju. Ali kultura je kultura, i tu skidam kapu svakome tko pošalje odbijenicu, pa čak i masovno stavi adrese u bcc.

3.) Intervjui

                A) Pozivi za iste – ljudi imaju obaveze i koji puta nije moguće zbog posla ili ostalih objektivnih razloga, ali i zbog ljudskih planova doći na intervju, e baš i samo onda kada to pozivatelj želi. Ponekad je nemoguće uzeti baš taj dan slobodan, otkazati sve planove i tu bi trebali biti ekstra fleksibilni. Da, da, znamo da ima ljudi koji će doći i da se vas to ne tiče, ali pravi Hrovac je prilagodljiv i kao najvažnije razumije tuđe obaveze, kao što razumije i svoje obaveze. Pravi Hrovac je spona između čak i nefleksibilnog mamagementa i samog kandidata.

 

                B) Intervjui i testiranja – danas u doba modernih tehnologija presmiješno je inzistirati na 3,4,5 krugova „face to face“ kada imamo svu silu skypova i sličnih servisa koji se već desetljećima koriste u poslvnom svijetu hra, pogotovo Amerike čije titule i to na engleskom volimo uzimati. Naravno, ako postoje testiranja, kandidati će doći, ali testiranja u radnom vremenu koja traju po 3 sata nisu prihvatljiva. Samo se satvite u kožu kandidata, kako bi bilo da iznenada, najčešće maksimalno dva dana kasnije morate uzeti slobodan dan i tako 3-5 puta, ovino u kojem ste krugu. Pitanje financija neću ni spominjati. Nezaposlena osoba koja mora iz Splita doći na razgovor u Zagreb, barem će potrošiti 700 kn. Jeste li se ikad pitali, da li ljudi imaju taj novac?! Jeste li ikad ponudili platiti putne troškove (osobno sam doživjela, da firma plati putne troškove). Najlakše se preselit, za to treba ju dva kofera i 2-3 dana za naći stan, ako pitate kako će osoba onda radit u drugom gradu.

Trenutak, kada vaša pozicija mora i može doći do izražaja, a ponajviše vaša sposobnost.

                C) Testovi i pitanja na intervjuima – budite inventivniji i nemojte samo kupovati testive naklade „Slap“ koje imaju gotovo svi hrovci, a se kandidatu desi da u roku od tjedan dana riješava dva identična testa. Uh, rezultata i objektivnosti!!!! Nadalje, pitanja poput „šta vas motivira za ovo radno mjesto“, „ zašto ste otišli s prethodnog posla“, „šta znate o nama“, a u novije vrijeme „zašto ste promijenili toliko poslova“ samo odaju osobu koja je totalno amater u svome poslu i nema kao prvo nikakve strasti prema tome šta radi, a i znanje je upitno. Nemojte raditi stihijski!!!!!! Ljudi nisu objekti! Jedan običan ljudski razgovor stvarnom Hrovu će reći više nego svi testovi i stupidna pitanja.

Pa ljudi gdje vi živite???!!! Ljudi idu na bolje, mijenjaju firme u današnje vrijeme najčešće zbog propasti starih, neplaćanja i sličnih činjenica. Ne živi se od ljubavi prema poslu, već od novaca!

                D) Stručnost na intervjuima – kako jedan hrovac može znati nešto o prodaji ili željezu, ako nikada nije s time radio?! Kako možete sebe smatrati ekspertom u svemu, ako o tome nemate pojma?! Koliko smo se svi puta našli na intervjuima koje je držala ne samo nezainteresirana osoba, već osoba koja nema tri čiste o svom poslu, a kamo li o mom. Pozovite stručnjake iz svoje firme i nek oni vode intervjue za određena radna mjesta. Radnika u proizvodnji mora birati šef/rukovoditelj proizvodnje, samo on zna koji mu karakterni i znanjem potkovani profil radnika treba.

4.) Zapošljavanje preko veze i korištenje oglasa za posao u marketinške svrhe društvo moje, ovaj dio najviše vrijeđa. Ako imate čovjeka kojega treba zaposliti i već znate unaprijed za to, nemojte maltretirati bez veze ljude. Nemojte dozvoliti da sami sebi budete svrhom kako bi se vidjelo da vaš sektor nešto radi. Uzmite tog čovjeka mimo svih natječaja, zaposlite ga i sve je ok. Nije, jer podobni ne mora značiti sposobni, ali vi će te svoju formu zadovoljiti. Objavljivanje oglasa kaji su sami sebi svrhom je idijotizam. Postoje puno bolji načini na koje možete uložiti i svoje vrijeme i novac, a ne zafrkavati ljude koji se i tako nalaze u nezavidnim situacijama i troše u današnje vrijeme novac, da bi se javili na oglase, došli na intervjue. Marketing je također divna stvar, ali niti jedan iole sposoban marketinški stručnjak nikada se neće služiti tako trivijalnim načinima objave reklama poput oglasa za posao. Ili možda postajemo staromodni, van svih novih trendova.

Svjesni smo kako postoji još mnoštvo problema, ali vjerojatno smo naveli najbitnije.

 
U posveti svim nezaposlenima koji aktivno traže posao i svim zaposlenicima ljudskih resursa koji se ne pronalaze u ovom tekstu, a hvala bogu, da, ih ima!
 

 

Leave a Reply