…ima boljih PR tekstova, ali i lošijih savjeta… ne zaboravite tko ste

Kao i svako radno jutro, skupljam svoj Ipod, stavljam slušalice i žustrim korakom krećem prema autobusnoj stanici. Otvaram mobitel i čitam dnevne vijesti. Moj mali ritual kao ispijanje svakodnevne kavice. Trenutno se nalazim u životnoj fazi gdje sam na malom raskrižju, a svaki put nosi i dobro i manje dobro. Jučer sam slušala kako treba se osloboditi straha i riskirati, kako nema mjesta uštogljenosti u vlastitom životu i kako neki put treba probijati i dva zida glavom. Prošli vikend mi je bio emocionalno – psihološko uspješan, jedan od onih koji kad se dogode isčupaju na površinu sve radosti i tuge, skrivene snove. Nek’ svaki bude ovakav. Shvatila sam kako neki snovi nisu daleki i uz pravu organizaciju i motivaciju od bližnjih samo je nebo granica. Svi zastanemo u našim životima i uhvati nas neka melankonija prožeta žalopojkama na vlastiti račun. Iskreno ne pamtim kreativnije i poduzetnije razdoblje, gdje se konačno srce i mozak ne sudaraju u potrebama i željama, već smiono koračaju zajedno.
Otvorim ja svoju malu plavu zvijer i krenem čitati svoje svakodnevno štivo, od novina do poduzetničkih portala, pa malo facea i tako redom i u krug. Zapela mi je pažnja na jednom članku o mladoj poduzetnici. Jedan od mnogih članaka i stvarno ih volim pročitati. Tada sam upalila svoj marketinški mozak i krenula su razmišljanja o tome što nama zapravo ti članci donose?! Da li su poticaj ili su frustracija?! Da li možemo naučiti iz primjera ili su samo reklamni trik?! Svaki proizvod ili usluga proizvode se s tendencijom plasiranja na tržište. I svaki proizvod ima svog kupca. Međutim, kada se radi o prepričavanju nečijeg uspješnog životnog vrha, jer se pravi put obično izostavi u pričama, svari se bitno mijenjaju.
Svjedoci smo kako mladost odlazi iz zemlje, svjedoci smo loših političkih kampanja, kako znanje i inteligencija su prostituirani, svjedoci smo kako popularno je vrijedno, i da dalje ne nabrajam. Kada mladi čovjek završi svoje obrazovanje bez obzira na stupanj istog, što ta mlada osoba dobije?! Stručno usavršavanje ili stažiranje. I taj isti mladi čovjek krene čitati sve te intervjue s uspješnim damama i gospodom, gdje su odjednom na vrhu. Stojim iza onoga što sad govorim: KRIVO! Želimo biti pozitivni primjeri, onda to doista i budimo. Nije sramota biti na dnu, nije sramota pasti, pa dignuti se, zasigurno i svi ti velikani poduzetničke scene su to proživjeli više puta u životu. Budite ljudi, pokažite i starim i novim generacijama svoj put. Pokažite da ste ljudi. Nemojte temeljiti svoje intervjue na vašem vrhu, jer biste te iste ljude koji vas sad gotive mogli gledati kada budete padali ili kada oni budu brže rasli. Objasnite im trnje, korov, suho trnje, žednu zemlju prije blagodati ubiranja plodova. Cijelo umijeće, a dobili ste PR za kojeg nema plaćenog oglasa vašeg proizvoda koji bi ga mogao nadjačati u odnosu na vaš osobni primjer.
Sve sam rekla. Da, radim svoj posao sa srcem i uvijek ću ga raditi samo srcem, jer sam čovjek koji je svjestan potreba običnog čovjeka i njegovih snova. Ja sam običan čovjek. I sanjam. I rastem, jedino, ako drugima oko sebe omogućim slobodan rast, pa čak i na mome negativnom primjeru. A ništa nije u životu negativno. Sve je odlično iskustvo.
Za neku novu, maštovitiju i smioniju djecu…

Leave a Reply