Ili ne možete ili možete – 21 dan

Ako mislite da ne možete, odmah prestanite čitati ovaj tekst i stvarno ne možete.

A ako ste nastavili čitati, znači da možete i možete baš sve, zato jer sam vam ja ovaj tren to rekla. I zato jer mogu i ja.

Dvadeset i jedan dan. Kažu da toliko treba da se stvori navika. Ali dvadeset i prvi dan kreće s prvim danom. A prvi je još lagan. Entuzijazam na visini. Ali drugi treći… No, krenimo iz početka.

Svaki puta kada sam željna otkrivanja svojih granica svjesno, napominjem – svjesno, se uvalim u neku priču. Tako sam se prijavila na natjecanje Thalassotherapije Opatija za skdanje kila. Ok, ok… sad sam onako zdravo seljački to napisala – na Extreme makeover. I niti pet, niti šest, moja prva rečenica je bila: „Ja ću pobijediti!“ Jedni su mislili kako sam luda, drugi kako sam bahata, treći kako sam rođena pobjednica, ali istina je ipak malo drugačija. Bilo nas je devet na kastingu, četvero nas je prošlo dalje, nas tri smo ostale i sad se borimo do kraja. I samo da se javno zna – pobjednica sam. Pobijedila sam sebe, pobijedila sam svoj mozak. Konačno, rečeno kickboxing žargonom, moja volja je nakautirala moj mozak i došlo je do klasične predaje. Pobjednica je i Olivera. Pobjednica je i Moana.

Kako?! Puno priprema. Najviše priprema. Priprema glave. Kako u sklopu natjecanja (kako mi je glupo koristiti tu riječ – natjecanje u ovom kontekstu), imamo na raspolaganju i nutricionisticu Nedu i psihologicu Marinu i kardiologa Viktora i niz drugih djelatnika Thalassotherapije kao potporu programu, iskorištavam prve dvije navedene najviše. Na prvoj procjeni psihologici sam izjavila kako ne jedem ustima nego mozgom.

     0. Ili ste pobjedni već s prvom misli ili niti ne krećite na ovaj put. Nema generalne probe borbe g. Mozga i gđe. Volje. Prva se borba dobiva mislima i snagom gđe. Volje. Knockout u prvoj sekundi svake negativne misli.

  1. Ne jede se ustima – jede se mozgom (i kada se izmjeni jedno slovo, i to se radi mozgom)

Kada su nas 03.01.izabrali za natjecanje pet sam se dana pripremala za start, za 8.01. kada je bilo vaganje. I tada je krenulo. Od tog trenutka se pripremam za drugu fazu, zadnje skidanje kila, one dvije tri za kraj. One dvije najteže za kraj. Zašto, jer sam već u priči, i sad kad je nešto već krenulo, nema odustajanja. Znate kako se kaže… poslije jeb*** nema kajanja.

Kada ste shvatili da jedete glavom, a ne ustima, druga teža stvar je odrediti kojem dijetnom programu ćete se predati. Ja sam odabrala ketozu – meso, riba, povrće i ograničeno mliječni proizvodi. Ako sam željela steći malu prednost, jasno mi je da ja sa svojom građom tijela, ne mogu ništa dobiti, odnosno u ovom slučaju gubiti, ako jedem ugljikohidrate. Moja je keto dijeta. Cure su se odlučile za druge dijete sa smanjenim unosom kalorija.

Jako sam bila uzrujana, jer raditi, predavati na faxu i trenirati je bila fizički gotovo nemoguća misija. I sad mi nije jasno, koja je to moja snaga volje do današnjeg dana gotovo svakodnevno to izdržala. Da, da… dobila sam kompliment kako je moja razina energije daleko veće iznad prosjeka. Svjesna sam ja toga, pa kada sam uključila malo onog neistraženog dijela mozga, posložio se svemir u mojoj glavi i našla sam rupe i rupice u rasporedu i trenirala. O da, tu su i kickboxing natjecanja svaki vikend.

  1. Izabrati dijetni program
  2. Stvoriti vrijeme za vježbu
  3. Ne odustati kada vas pukne (ne frajer) već tzv. gripozno stanje – doista nakon kiše dolazi sunce

Sve navedeno dovodi do mentaliteta pobjednika. I jesam pobijedila sam. Tek sada idu stvarni dokazi.

Kako bi uspjeli stvarno skidati kile, uz sve svoje obveze koje imam –posao, fakultet, suđenje i treninge, još je važno planirati i kuhati obroke. Ne smijete biti gladni, nema gladi. Svako jutro se dižem 45 min ranije i ovisi čak i o onome što planiram jesi, napravim i manji trening, istezanje. Da, dobro čitate, u jutro si najprije kuham obroke za cijeli dan. Kuhala sam si i u dva u jutro obroke za dva dana suđenja u Italiji na koje sam kretala u pet u jutro. Ludost?! Nazovite kako god to želite, ali u fazi čekanja, ako se ne trudiš, ne možeš očekivati niti uspjeh koji treba doći.

  1. Planirati, planirati, planirati – obroke i treninge

U jednom trenutku shvatite kako ste postali expert za time management. I za kreativu u kuhinji. Ali i shvatite kako ljudi ispred vas mogu jesi i piti što god žele i vas to uopće neće dirati. Osim ako… ne zamirišu tek svježe pečeni kroasani. Kao bijesan vuk sam bila i htjela gristi sve oko sebe (srećom nitko baš toliko sladak nije bio u blizini). Shvatila sam gdje je moj okidač – osjetilo mirisa. Osvijestila sam svoj problem, okidač za krizu – miris.

  1. Krize su normalne, pređite preko njih kao preko pješačkog prijelaza – jedan u nizu, nebitan
  2. Spavajte dovoljno, biti će lakše prebroditi krize

Kako to biva u ljubavnim filmovima, ja i krevet nikako da se negdje sastavimo na pola puta barem. Moj najveći minus. Uz stres koji s obvezama u mojim količinama jednostavno ne možete izbjeći. Odmarati se mora. Tijelo u stanju stresa ne reagira, čak niti dozvoljava gubiti kile.

  1. Nađite na internetu tehniku opuštanja uz trbušno disanje – pomaže u kriznim situacijama, vjerujte

Razmišljajte o sebi, dok vozite, čitate, radite. Prepoznajte situacije, emocije, doživite nuspojave koje vam šalje tijelo na fizičkom i glava na psihičkom nivou. Razmislite u kojim okolnostima se kako osjećate. Ovo nije sad psihologije, već spoznaje svojih stanja koja će vam na kraju pomoći živjeti bez kriza, odnosno s lakim prepoznavanjem i otklanjanjem istih. Kada vaši bližnji vide, da ste u svojim nastojanjima ozbiljni, svi se urote i igraju za vaš tim.

  1. Doživite sebe – najbolji prijatelj i istovremeno najgori neprijatelj najčešće nam je onaj koga vidimo kao odraz u zrcalu, i lijep i ružan – naš je
  2. Budite zahvalni na trenucima spoznaje i smoprihvaćanja

A ja… Ja sam čvrsto u sadašnjem trenutku. Čvrsto na zemlji. I sretna. Pobjednica. Koliko sam dobrih životnih navika stekla, koliko puta multiplicirala volju, koliko bitaka dobila u sebi.

Dvadeset i jedan dan bez ugljikohidrata i šećera. I kada sve ovo krene završavati, na natjecateljski dio mislim, razmišljala sam što mi doista najviše nedostaje od hrane koju sam prestala jesi. I tako mozgam ja, gore od profesora Balzatara, i došla sam do moje jutarnje navike: zobi kuhane na vodi s kapi kokosovog mlijeka, borovnicama i nekoliko badema.

A samo da znate koliko kila već manje imam…a koliko ću tek imati za dva tjedna.

I sve se svodi na to da ste mi vjerovali u prvoj rečenici.

Da, možete. To ste znali i bez da sam vam ja rekla. Znali ste da sam pobjednica i prije nego ste pročitali ovaj tekst.

Znate što je najljepše u tome svemu… rad na sebi. I zahvala što ste dio postali dio moje istine.

Sve napisano primjenjivo je na svaki segment naših želja. Moje i vaše se želje razlikuju, ali zajedničko nam je smoprihvaćanje – ovo sam ja. 

Hvala!

P.S. Dan bez smijeha je izgubljen dan! 

 

Voli vas,

Kristina

Leave a Reply