Fokus i krevet prije jutranje kave

Nove odluke, nova godina, novi dan. Stara slava, stare želje, stari repovi iz prošlosti. Koliko bi lijepo bilo ponekad na par sati doživjeti amneziju te tada bi naš život bio kao prazan list papira kojeg trebamo ispisati bez okova prošlosti. Međutim, ne smatram niti jednu stvar, događaj, čovjeka u svome životu negativnima, svi oni su mi u najtežoj ili najteže prihvatljivoj mjeri iskustvo koje me uči biti bolja ja. Sve uvijek dođe na naplatu. Za sve što se događa zapitajmo se zašto, čemu nas to uči. Mnogo sam novih spoznaja dobila kroz razgovore s Danijelom, koju sam vam predstavila u prethodnom postu, ali i čitajući, gledajući you tube tuđe iskustva, ali također i kroz opažanja vlastita života.

Spoznala sam kako sam premalo fokusirana i kako mi često pažnja otiđe na neke nepotrebne situacije, jer su mi one lakše, zanimljivije i prođu jednostavno kroz misli. Tada sam shvatila kako puno previše nepotrebnog vremena gubim vraćajući fokus na ono što mi je dosita bitno ili u životnoj gužvi jednostavno nešto važno i zaboravim, preskočim ili mi se jednostavno na kraju dana neda činiti. Analizirala sam situacije i alate koji mi pomažu držati fokus, a i biti dovoljna motivacija da sve završim na vrijeme.

I na želje se morate fokusirati i znati što stvarno želite

Volim svašta raditi i često sam iz zabave ili dosade ili nemogućnosti da dobijem posao koji želim svašta radila i učila. Definitivno sam pobornik rada i kako se raditi mora. Smiješno je sjediti doma i čekati prekriženih ruku da nam idealan posao padne s neba. Novac je svima potreban i volim biti financijski neovisna, tako da i izvršavanje posla koji nije u skladu s mojim željenim i idealnim u svojim mislima preokrenem u nešto dobro i kvalitetno, ma šta drugi mislili o tome. Međutim, nisam zaboravila što želim i koji je moj idealni posao. Ostala sam fokusirana u sebi i razvijala svoje vještine, dodatno se educirala i rasla, baš kako što je i moja želja rasla. Znam da je tu, baš taj koji želim i znam da će mi sva moja znanja i vještine koje sam skupljala na dosadašnjim mjestima samo biti dodatni vjetar u leđa. Ali od mog idealnog nisam odustala … i već djelomično ga i radim.

Vaše želje su vaše idealne, ma kako se svi oko vas smijali

Kako sam sudac u sportu, često znam reći sljedeće: „Nije kraj kada je kraj, već kada ja (sudac) sviram kraj!“ Od mog partnera do članova obitelji, do prijatelja sam ponekad znala čudi „dobro, zar ti nije više dosta i odbijenica i neuspjeha, vidiš da ne ide, neće se dogoditi“. Svi ti meni bliski ljudi me podržavaju i možda su u datom trenu imali samo dozu sažaljenja nad mnom, međutim ja nemam dozu sažaljenja nad sobom samom. Znam da koračam prema svome cilju i znam da je Tesla odustao kada su mu se svi smijali, danas ne bi imali niti struje, niti ovu povijest, niti bi mogla posjetiti Teslin memorijalni centar u Smiljanu (woow, koja inspiracija). Kako ljudi često kažu, prosto, ali istinito: „Ne jebu zgodni, nego uporni!“

Nema mi jačeg osjećaja nego se pogledat u ogledalo i vidjeti ženu s vizijom, stavom i upornošću. Na kraju dana, bitno mi je jedino što ja osjećam u svojim grudima i da li sam ja ispunjena pozitivom, jer inače ne mogu biti niti motor za druge oko sebe.

Kada činite nešto, budite posvećeni, kanite se multitaskinga

Od svega do sada napisanog, možda baš činjenica kako ponekad moramo preskočiti multitasking je najluđa. Za muškarce, možda i ne. I tako mi žene smatramo kako muškarci nisu skloni multitaskingu, ali zato mi istovremeno i peremo veš, kuhamo, pišemo znanstveni članak, telefoniramo i lakiramo nokte dok tipkamo na kompjuteru i vjerojatno bi se tu dodalo još mnoštvo aktivnosti, ali one nisu realne, i da su realne značilo bi da su površne i ne dajemo niti jednoj od njih dovoljno pažnje. Zaposlene majke se neće složiti, ali za važne stvari će mi i one dati za pravo kako nije jednako raditi kvalitetno posao i biti fokusiran samo na isti ili još tri stvari istovremeno. Naravno, ni to možemo, ali moramo li zaista?!

Probajte za početak sjesti za ručak bez mobitela. Kada sam to uvela u svoj dom, svi su ostali šokirani činjenicom kako ću se ja prva odreći istog. Tko god bi sjeo za stol, trenutno bi mu uzurpirala isti. Prava otimačica. Počelo se više uživati u jelu, spremanju jela, okusima, mirisu, počeli smo doživljavati zadovoljstvo obroka. Ne treba niti spomenuti kako količinski manje jedemo i više komuniciramo. Fokusirali smo se na čin obroka i sva zadovoljstva koji nam isti donosi kroz naša čula. O benefitima za sve, nepotrebno je i govoriti. Za početak vaga svjedoči. A ovo je samo banalni primjer, kao i taj da ne pričam na telefon dok šetam Roka (pas, shih tzu), jer sam fokusirana na vrijeme koje provodim s njim i koje je njemu važno Htjela sam psa, pa se valja i odnositi s respektom prema živom biću koji mi je sastavni dio obitelji.

Prvo napravite krevet u jutro

Admiral Admiral William H. McRaven smatra kako je izvršavanje malih stvari važno i kada napravite prvo krevet toga dana, ispunili ste svoj prvi zadatak, a to će vama dati i osjećaj ponosa i želju da izvršite i ostale zadatke kroz dan. A tek osjećaj vratiti se na kraju dana u vaš napravljeni krevet. Mala stvar koja stvara radnu naviku, konstanta u danu i poticaj ako je taj dan bio loš, da ste bar jednu stvar dobro napravili. A život se sastoji od malih stvari, zar ne?! Zamislite koliko dobrih malih navika svako od nas ima u svome danu, a niti se ne sjetimo kako postoje, jer su nam već rutinske, jer smo fokusirani na sve one velike. Ispijanje kave – kada ste razmišljali posljednji put o njezinom okusu, mirisu, pozivanje svojih prijatelja – koliko čovjeku možete uljepšati dan pitanjem „kako si“, mirisanjem cvijeća, čišćenjem lica od šminke – koliko malih, a dobrih stvari činimo, a niti se ne sjetimo. Taj osjećaj fokusiranosti probuditi će sve te dobre emocije u nama.

Planeri, bilježnice, aplikacije planera & kalendara, sticky notes…

Pišite, pišite, pišite, …križajte. Nije bitno u digitalnom ili papirnatom obliku, osobno koristim oboje, samo zapisujte dnevne obaveze. Osim samog kvalitetnijeg planiranja vremena ostati će te fokusirani na svoje važne ciljeve. Sama emocija uspješnosti biti će jača, jer kada pogledate koliko ste zadataka na dnevnoj bazi izvršili, osjećati će te se ponosno i s još većim guštom planirati svoj sljedeći dan. A onda gle veselja kada se nađe vrijeme za kavicu s prijateljicom ili sat – dva za odlazak u teretanu na kojoj je vaš fokus, ali i isprika kako nemate vremena. Kontrolirat ćete sami sebe, a zapravo se osjećati ispunjeni. Fokusirati ćete se na važne stvari, ne zaboravljajući sve one svakodnevne. Zamislite da ste se zaboravili izdepilirati i slučajno vam komad uleti s iznenađenjem, a vi u panici kako ste zarasli. Muka vam se depilirati?! I meni, i na mojoj je dnevnoj to do listi, a traje svega 5 min omraženog činjenja, a daje tako odličan osjećaj samopouzdanja. Upravo mi piše oprati i usisati auto, fenirati kosu, sat engleskog… Nisu svaki dan to do liste tako karizmatične i fancy. Pomislite kod najgorih stvari, kako će te se sjećati kada su izvršene! Moj pametni brat bi rekao: „Sjedi i piši!. Meni je ta rečenica već ušla u anale, ali svaki put je se sjetim kada mi je nešto muka odraditi. „Sjedi i piši!“ je bila rečenica koja mi je dala nevjerojatnu energiju da završim svoj poslijediplomski specijalistički rad kada već nisam znala da li sam se ucrvala od sjedenja i pisanja ili mozak trokira ili se svemir zafrkava sa mnom. I… sjela sam i pisala, i planirala i crtala konstrukcije po papirima i tipkala i… danas sam toliko ponosna na sebe i svoj rad. Da bih opet samo sjela i pisala. „Sjedi i piši! je bio moj okidač za fokus i energiju uspjeha. I još je uvijek.

Pišite misli koje vam dođu, pišite ideje, ma koliko su one sulude, pišite listu želja – definitivno će vam pomoći ostati u fokusu prema njima, pišite izreke, pišite sve što vam padne na pamet, recepte, ebay stranice za super kupovinu, radite mape s vama važnim stvarima… Samo pišite…, jer pametan piše, a glup pamti. Gdje bih stigla, kada bi pamtila sve informacije, a kada znam da mi nisu potrebne i mogu ih naći u svojim bilješkama kada mi trebaju. Imam foldere s receptima, vrtlarenjem, fotografije složene po godinama i mjesecima, izreke, svoje blog tekstove, imam svoje stare notese sa svakakvim informacijama od brojeva HAK-a do komada koji se upucavaju, razno raznih narodnih lijekova… papir, kompjuter, tablet, mobitel, sve trpe, a nama je najviše na cijeni upravo informacija koju možda već imamo i pomoći će nam za ostvarivanje naših želja, samo zato jer smo se fokusirali na ostvarenje, što znači i pritom pisanja nama važnih stvari.

I tako sam spremila ovaj svoj post po točno određenom naslovu u za to predviđenu mapu i pustila sam da odleži nekoliko dana. Željela sam provjeriti, da li ću se držati svega navedenog u cijelom postu i priznajem jesam. Često čovjek osvijesti svoje postupke tek kada piše o njima, ali nisu uzalud u proizvodnji svi rokovnici, podsjetnici, aplikacije kalendara, dnevnika. Fokusirala sam se na važno. Naravno, toliko je nepredvidljivih situacija u životu, ali sve te nenadane situacije našle su mjesto u dnevnom rasporedu bez da mi uzrokuju dodatni stres ili probleme, baš zato jer je većina planirana i ostalo je dovoljno mjesta za neočekivana iznenađenja. Daj Bože (ili tko u šta vjeruje) što više lijepih iznenađenja i lakog pronalaženja vremena za svaki osmijeh koji mi netko želi pokloniti.

Moja draga Ivana Grabar je osmislila i realizirala jedan zanimljivi rokovnik i ovo nije niti dogovorena, niti plaćena reklama, niti Ivana ima pojma da ja ovo pišem, ali ja vjerujem kako se dobro uvijek dobrim vraća kada treba i vjerujem u ljude koji se trude i imaju viziju, pa s toga svima vama koji čitate predlažem da pogledate Ivaninu ideju i rokovnik Pink Pen.

Srdačno vas pozdravljam, jer me u mojoj bilježnici čeka zapisana domaća zadaća engleski, koju moram odraditi i prekrižiti na to do listi prije nego tičerica dođe. Tako to ide…kako se pojede slon – griz po griz.

Leave a Reply