Fino je ono što je nepcu drago – Placa 51, Pizzeria Pampas, Kaokakao

Nikada nije na odmet malo se smiriti, zavući u svoju jazbinu, zbiti redove i vratiti se snažniji, mudriji, pametniji.
Dobila sam nekoliko upita za određena mjesta koje sam nedavno posjetila te sam odlučila iskustvo, iskreno i trenutno podijeliti s vama.
Ne zaboravite! – mišljenja i ukusi se razlikuju, ali mogu biti dobar smjerokaz za probu. Prošla sam dosta svijeta, probala podosta kuhinja, jela sam i fine i čudne stvari – škorpioni su samo jedna od njih, kuhali su mi svjetski kuhari, ali i nečije mame, bake, mame, muževi, prijatelji i prijateljice.
Najvažniji sastojak je uvijek isti – ljubav! Za profesionalne ugostitelje i odnos prema gostu.
Iskreno i bez zadrške… (i negativna promocija je promocija) 😉 Fotografije nisu obrađivane, kako bi bilo vidljivo da su stvarno snimljene, a ne skinute s interneta.
Placa 51 – Riva Boduli 3a, Rijeka, Croatia
Placa 51

Restoran sam posjetila u petak oko 16 sati. Negdje mi je u glavi odzvanjala preporuka mog prijatelja Lea, kako je hrana vrhunska. Promovirao je novi restoran s vrhunskom hranom. Vlasnika znam iz nekih drugih krugova, i priznati je kuhar. Restoran je zamijenio Kuću istarskog pršuta. Zanimljivo mjesto, decentno uređeno, pristojno. Ništa novo u uređenju interijera. Meni je bio kratak i dnevni, marende su već bile završile. Čak su i cijene pristojne. Hrana je vrlo brzo servirana, što znači da je unaprijed pripremljena – posljedica ili uzrok dnevnog menija. Naručeno = dobiveno. Dimljeni pečeni kare s kiselim kupusom. I ukusom i mirisom osjeti se „dimljenost“. Porcija upravo dovoljna da vas zasiti, a ne prejede. Zatim sam poželjela cheesecake, pročitala sam primamljive komentare i cijena je više nego pristojna, 12 kn. ne mogu komentirati, jer na moje iznenađenje, nisu je više imali. Hmhm… ok, dnevni meni, ali cheescake nije da ne može stajati jedan dan. Odbila sam drugi ponuđeni desert. Uvijek probam ono što mi je taj tren na pameti s ciljem. Hranu bih ocijenila prosječnom. U ničemu me nije posebno impresionirala, ali bila je ukusna. Nešto to me je stvarno mučilo su dvije stvari: konobara kod plaćanja smo čekali sto godina, zapričavan je od nekoga meni nepoznatog koliko sam uspjela primijetiti i nije bila baš obraćana pažnja na nas goste. Da li je tamo sjedio šef ili netko drugi, ne bih željela ulaziti u polemiku, ali još gora situacija – osjećala sam se vrlo klaustofobično. Kao da me broj stolova tjera da što prije pojedem i pobjegnem van. Uvijek me kod malih restorana ili impresionira ili ne, osjećaj koji mi pružaju s obzirom na ostale goste, intimnu zonu i gužvu. Placa 51 me je tjerala pobjeći. Gosti koji su sjedili za prozorskim stolom, kao da su mi sjedili za vratom.
Najveći plus mi je bio ukus hrane, najveći minus klasutofobični osjećaj i želja da pobjegnem van.
Pampas Pizzeria – Slavka Krautzeka 49, 51000 Rijeka (Trsat)

Pampas pizza
Pampas palačinke
Stara dobra pizza je ostavljena za subotnju večer. Tako je to kada stranci požele hrvatske pizze. Pampas mi je nekako standardni odabir. Nije da je super ekskluzivna ili da nisam jela bolje, ali je klasično dobra. Posluga je uvijek ljubazna, dugogodišnji konobari s iskustvom, koji stvarno gosta profesionalno dočekaju i ugoste. Vrijeme posjete oko 19 sati. Naručena pizza šunka artičoke i druga s tartufima. Klasično dobre, ali ne najbolje koje sam jela, ponekad i malo glavnih sastojaka na pizzi. Npr. Sira ima i više nego dovoljno, ali artičoka, a i drugih sastojaka manje od očekivanog. Pampas može bolje. Papmas se godinama nije poboljšavao u usluzi. Jednaki su sve godine. Najveću prednost bih navela osoblje, koje nema previše prostora manipulacije zbog vlasnika, ali uvijek su mi super ljubazni. Pizze su s vremenom izgubile količinu glavnih sastojaka, osjetim lagani pad u kvaliteti. Najveći, ali najveći minus dajem jelovniku koji je jednostavno kaotičan. Željeli su stari klasični jelovnik s fotografijama pizza zamijeniti s novim, življim, modernijim, ali postignut je kontraefekt – izgubljenost. Komentar nekolicine gostiju s kojima sam pričala o istom. Osim pizza, naručili smo jednu porciju palačinki, koju smo podijelili. Pohvale kuhinji, kako su aranžirali dava posebna tanjura, a nisam očekivala. Palačinke su uvijek odlične. Bogate sastojcima i prefine.
Najveći minus mi je lagani pad u kvaliteti pizza i konfuzni jelovnik, a palačinke ostaju No. 1.
Za sam kraj, jedna recenzija slastičarnice…
Kaokakao – A. Štangera 44, Volosko


Tri čokolade
Nedjeljno poslijepodne, dan za udovoljit svim svojim osjetilima. Ok, ne baš svima, ali barem nepcu… Po preporuci sestre Morene, koju ovim putem pozdravljam, jer znam da će pročitati :*, prijateljica i ja zaputile smo se u Volosko – šetnja + kolači (redoslijed nebitan, oboje obavljeno). Nisam odoljela i odmah sam pohitala probati te „super“ kolače, po preporuci i sestre i mnogih svojih prijateljica koje su ih u više navrata hvalile. Naručile smo fragolinu – jagoda i pistacio i čokoladnu tortu od tri vrste čokolade. Iskreno, cjenovno odskaču od nekakvog prosjeka, cca 20 kn komad, a veličina nije ekstremno velika: nisam škrta, već naprotiv sam napisala prvo ovu kritiku, jer okus je stvarno odličan. Jagoda je jagoda, pistacio se osjeti u punom okusu, kao da sam jela svježe jagode posute pistaciom. Čokoladna torta je prava čokolada, a opet se osjeti lakoća okusa. Prezentacija je na vrlo zadovoljavajućem nivou, kao i serviranje. Slastičarnica je bila prepuna. Prostor je vrlo malen, ali za razliku prije navedenog restorana, nisam se niti u jednom trenutku osjećala klaustofobično. Različitost gostiju u unutarnjem dijelu iste činio je zanimljiv spoj različitosti. Najveća zamjerka je bila zbunjenim konobaricama koje su plivale, ali kao i da su bile u potpunosti ne organizirane, iako vrlo fine i uslužne. Na broj gostiju potrebno je više osoblja, samo je pitanje, da li bi dodatan konobar stao s obzirom na gabarite. Slastičarnica izgleda kao iz žurnala i stvarno odiše posebnošću. Već viđeno, ali drugačije.
Minus je broj osoblja s obzirom na gužvu, a najveći plus okus, okus i opet okus.

Fragolina

Leave a Reply