Bugi Seksić gradi međunardonu karijeru i ljubite se

Jeli’ ste veliki ili mali čovjek?! Znam, niste očekivali ovo pitanje na početku jednog blogerskog teksta. Znam i da je većina radoznala doznati što se krije iza kulisa. Danas bi pričala o malim, a najvećim ljudima, pričala bi o svijetu koji nas okružuje veseli i rastužuje. O Farmi koja je stvarno idilična s ljudima i bez nje.
Imamo  svi različita očekivanja, različite snove, različite želje. Različite stvari su nam svete i oblačimo se drugačije. Ja imam plavu kosu moje prijatelji sve palete boja čak neki iste kao i kozji rogovi. Jedno nam je zajedničko. Ljudi smo. Riječ čovjek nema množinu koja se isto piše i ima množinsko značenje. Ljudi smo od krvi i mesa, sa svim manama i vrlinama. I volimo i podržavamo naše mane i vrline.
Nikada me nisu impresionirali lažni autoriteti, titule na tituli, i nikad se nisam bojala „velikih“ ljudi. I žao mi je, za vas koji se smatrate velikima, neće se moje mišljenje niti mijenjati. Jednostavno pokosite me, ja otresem koljena i ponovo se dignem, ubite me, ja kao mačka imam devet života i eto me tu. Ničija zloba, zla namjera tjerana bolesnim egom ne može pobijediti silu dobrog. Velika nisam, ali sam zato silna. Čovjek kada nema sebe i kada se nije ostvario sam u sebi mora se kitit perjem i jedino što mu ostaje izigravati junaka sela na krilima straha. A ne, ja se takvih ne bojim. I ne bojim se sebe.
Ljubaznost dugujete samo sebi. Svima ostalima po zasluzi. Koliko puta ste sami sebi izgovorili „kako sam glupa“?! Budite sami sebi najbolja prijateljica / prijatelj. Govorite istinu. Tada nikad nećete morati misliti šta ste rekli i kome. A većina vam i tako neće vjerovat, jer su navikli na sveopće muljanje. Kada kažem da je netko sladak, onda to stvarno i mislim.
Tužno smo mi društvo, kada nismo navikli davati/ primati komplimente ili to činimo samo kada nam treba nešto. Ispadamo psihijatrijski slučajevi, ako nekome poželimo reći nešto lijepo, a nemamo nikakve namjere. Zar sam odmah lejzba, ako kolegici kažem da mi odlično izgleda?! Ili nabacujem se frajeru ukoliko kažem da dobro izgleda?!
Imam oko 500 neodgovorenih zahtjeva za prijateljstvo na faceu. Ne, ne pada mi na pamet hvaliti se, već želim pokazati kako svatko želi zadirati u nečiju intimu. Ovaj tekst je moja intima, moj stav, moj život. Tu iznosim sve što mislim.
Ostala sam tužna, razočarana, zgrožena načinom na koji su ljudi pljuvali moje prijatelje farmere i koje sve „komplimente“ su im dijelili. Da se razumijemo i meni, niti ja nisam bila izostavljena. Zašto?! Čemu liječiti frustracije na drugim ljudima, šta vi znate o životu jedne Kristine, Anne ili Blaženke?! Jel je netko zločest samo zato jer nije po vašim kriterijima?! Zašto se pljuvao Ivica, Ivan odmah razapet kad je izgubio, i još milion primjera?! Mi smo svi samo ljudi i vjerujte mi na riječ (jer drugačije i ne možete svjedočiti, jer niste bili s nama), ne znate kako nam je bilo 24 sata zajedno. Gledali ste samo dijelove našeg života, a život smo živjeli mi – farmeri. I možete misliti kako se ne volim, svađamo, ne podnosimo, ali istina je u potpunosti drugačija. Već se uskoro ponovo nalazimo na vikend druženju svi zajedno. Akcijske pripreme su već u tijeku. Osobno sam posjetila u njihovim domovima neke farmere i društvo moje, pojam nemate koliko smo mi zapravo bogati. Izračunajte nas 15 sa svim našim obiteljima. Koliko je to NAŠIH DUKATA… koliko je to ljubavi, koliko je to snova…
Ja vam jako volim putovat, a dok sad sve po Hrvatskoj obiđem, probam Sarine kobasice, Blaženkine kolače, a tek Annina jela… Anamarija koji Makedonski burek sprema… malo ću se i ukliještit od silnog putovanja, pa će Roma ravnat… umakat ću prste u med kod Ivice… Marija će me pokušat istetovirat, Hrvoje brzo provozat, Aldina četiri psa polizat… pa će mi bit slabo i Bubica će me poslat na wc s čajevima, a Pape nahranit pršutima iz bratovog sela… inače planiram po stare dane i posjet Ivanu na Marsu, da ne otiđem s ovog svijeta, a svemira vidjela nisam… ali do tada pijem kavu s Matijom i Anitom u Rijeci smišljajući nove pustolovine Farmera i brinući se za TV Farmu…
Volite se ljudi, grlite se, dan je lijep i sunčan… idealan za ljubljenje
…a ja… ja se spremam postati počasna građanka Bibinja kod Bugia Seksića…
… živjeli vi meni 105 i opet…

 I da ne zaboravim, mi smo mali, obični ljudi, ali s toliko velikim srcima, da nam oni veliki nisu niti do koljena.

 *fotografije preuzete s Facebook stranice Farme

Leave a Reply