Bajka obična

Danas sam te poželjela
Čežnjom sretnika
Grižnjom patnika.
Poželjela sam tvoj smijeh koji me toliko puta ostavio u suzama
Zbog ljubavi ili opet zbog ljubavi.
Znaš, lako je voljeti, najlakše na svijetu,
Ali teško je nositi teret minulih koraka za budućnost.
Možda ću sutra odmahnuti rukom na nas.
I lagati ću. Lagati ću kako je sve samo loš završetak romana,
A zapravo je jedna obična bajka.
Ima li uopće običnih bajki?!
Listati ću naše dane,
I opet onaj poznati miris zvijezda.
Dao si mi zvijezde,
A pripadaju mi galaksije.
Stisnutom šakom udario si srce. Svoje.
Iz straha ili ljubavi. Zar’ nije svejedno?!
Oduvijek si znao kako je i svemir u tvojem biću premali za mene.
Biti drugom stranom tvoga ogledala nije mala stvar.
Uvijek postoji nešto veće od svemira.
Vječnost.
Zapravo samo ljubav.

 

Leave a Reply