12 – Ponedjeljak

***Jedna važna napomena, blog čitaju i muškarci i zato svu svi tekstovi namijenjeni i dečkima. S malom isprikom, jer ja ne znam kako je u muškoj koži, mogu pretpostaviti, ali neka iskustva ću pisati na temelju provjerenih svjedočenja mojih muških prijatelja.***
Navikli smo u svemu tražiti simboliku, slijediti neke naše stare navike i najjednostavnije stvari napraviti kompliciranima.
Zašto sve uvijek kreće s ponedjeljkom?! Zašto je samo tuđa istina istinitija?! Zašto tuđi parfem uvijek bolje miriši?!
Krenula sam u utorak s mojih 12 iz čistog razloga, jer samu ponedjeljak morala očistiti ostatke u svom frižideru nastale posljednjih dva tjedna. Dva tjedna sam imala doista hedonistička u svakom pogledu, svjesna kako svemu dođe kraj. Planirana. Što je najvažnije stvarno planirana.
Tako da moja priča započinje u utorak s naglaskom na ponedjeljak gdje sam  si kupila najveću štrudlu u pekari, pojela 3 sendviča, zalila sve nekim opako gaziranim pićem i tako sretna legla u krevet.
S jednom razlikom. Dovoljno poznajem sebe i znam da sljedeći, dani, tjedni, mjeseci će mi biti fu***** disciplinirani.
Vjerujem kako naša ljepota dolazi iz nas samih, vjerujem kako ljubav na prvi pogled ne postoji, već samo požuda. Vjerujem kako se moramo sami voljeti, sve svoje – i veliku guzicu, i debele ruke, i štakljaste noge i kratku kosu poput slame i lice puno bora i dlakava leđa i ona prsa što malo vise, o trbuhu se i ne mora pričat. Dalo bi se još nabrajati. I s ženske i s muške strane.
Jedino sami sebe možemo učiniti sretnima, svi ostali su samo malo čarobne prašine na našem letećem tepihu sreće. O, ne , ne … nisam ja nikakav life guru niti bih to željela biti. Ako sam nečija motivacija, pa makar i za smijeh, uspjela sam.
Ljudi vjeruju kako mnoge stvari nisu moguće. Dokazala sam samoj sebi kako jesu. Nazivali su me bolesno ambicioznom osobom. Uvijek sam to shvaćala kao kompliment. Da, ambiciozna sam i time se ponosim.  Ako je to nekome bolesno, to je njegov problem.
Ambiciozna sam u projektu „12“, jer vjerujem kako to mogu. Vjerujem kako mogu i svi drugi kojima je stalo do boljeg načina života, još važnije – zdravijeg. To ne znači da je svako moje iskustvo primijenjivo na drugima, pogotovo ne moje greške, ali otvorite horizonte, spoznajte, usporedite, napišite mi kako nešto mogu bolje.
Znam kako od svakog čovjeka mogu nešto kvalitetno naučiti, pa makar ono što ne želim primijeniti na sebi. Zato se veselim što ću na ovom putovanju imati prilike učiti, dijeliti, biti bolja… a ja jako volim putovat.
Pišite, kritizirajte, učite me. Pozitivna kritika je uvijek aposlutno dobrodošla i konstruktivna. Negativne kritike su i tako samo komentari ljubomornih. I nebitne su mi.
Moj prvi korak dijete je krenuo s posljednjim prejedanjem u ponedjeljak. I bilo je fino.
Sada krećemo vrlo konkretno.

Leave a Reply